Kinoa je pripitomljena prije nekih tri do četiri tisuće godina u regionu Anda (Ekvador, Bolivija, Kolumbija, Peru); arheologija pokazuje da su je stočari koristili prije pet do sedam milenija[1]. Na kečuanskom jeziku biljka je nazvana kinwa ređe Qin-wah, odakle je potekao i španski naziv quinua.
Hranljivi sastav kinoe je veoma dobar u poređenju s uobičajenim žitaricama. Ona sadrži esencijalne aminokiseline poput lizina i solidnu količinu kalcija, fosfora i željeza.
Omotač zrnevlja sadrži gorke saponine tako da se on mora ukloniti. Zrnevlje se kuha isto kao riža i može se koristiti u raznim jelima. I lišće kinoe se jede kao lisnato povrće (npr. amarant, blitva...), ali zeleniš od kinoe se ređe prodaje.
↑Kolata, Alan L. (2009). „Quinoa”. Quinoa: Production, Consumption and Social Value in Historical Context. Department of Anthropology, The University of Chicago.
