Kanpyō (era)
Ovo je članak o japanskoj eri. Za sastojku japanske hrane, vidi Kanpyō (hrana).
Kanpyō (寛平, Kanpyō, Kanbyō, Kanpei, Kanbei?), također romanizirana i kao Kampyō bilo je japansko ime ere (年号,, nengō,?, dosl. "ime godine") koje se koristilo nakon ere Ninna i prije ere Shōtai. Taj je period započeo u aprilu 889. i završio u aprilu 898.[1] Vladajući carevi su bili Uda-tennō (宇多天皇, Uda-tennō?) i Daigo-tennō (醍醐天皇, Daigo-tennō?).[2]
Promjena ere
- 4. februar 889 Kanpyō gannen (寛平元年, Kanpyō gannen?): Nova era je stvorena kako bi se označavao događaj ili serija događaja. Prethodna era je završila na 27. dan 4. mjeseca 5. godine Ninna (889).[3]
Događaji ere Kanpyō
- 889 (10. mjesec 1. godine Kanpyō): Bivšeg cara Yozeija je teško pogodila duševna bolest. Yōzei bi ulazio u palaču i dvorjanima slao najpogrdnije izraze. Postajao je sve bješniji. Davio je žene žicama muzičkih instrumenata i bacao trupla u jezero. Kada je jahao, pokušavao je gaziti ljude. Ponekad bi jednostavno otišao u planine i lovio divlje veprove i jelene.[4]
- 4. august 897 (3. dan 7. mjeseca 9. godine Kanpyō): U 10. godini vladavine Uda-tennōa (宇多天皇10年), car Uda je abdicirao; njegov najstariji sin je dobio nasljedstvo (senso).[5]
- 6. august 897 (5. dan 7. mjeseca 9. godine Kanpyō): Car Daigo je formalno stupio na prijestolje (sokui).[6]
Izvori
- ↑ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kampyō" in Japan Encyclopedia, p. 465 na Google knjigama; n.b., Louis-Frédéric is pseudonym of Louis-Frédéric Nussbaum, see Deutsche Nationalbibliothek Authority File Arhivirano 2012-05-24 na Archive.is-u.
- ↑ Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 125-129; Brown, Delmer et al. (1979). Gukanshō, pp. 289-290; Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, pp. 175-179.
- ↑ Brown, p. 290.
- ↑ Titsingh, p. 127.
- ↑ Tisingh, p. 129; Varley, p. 44; ooseban čin sensoa nije priznat prije cara Tenjija; svi suvereni osim Jitōa, Yōzeija, Go-Tobe i Fushimija su imali senso i sokuija iste godine sve do vladavine cara Go-Murakamija.
- ↑ Brown, p. 291; Varley, p. 44
Literatura
Vanjske veze
|
|