Kan (ili han) je mongolski i turkijskivladarski ili vojni naslov korišten u srednjem vijeku kod nomadskih mongolskih i turkijskih naroda iz srednje Azije. Ponekad se prevodi kao „gospodar” ili „kralj”. Obično se čita /kɑːn/ a u mnogim zapadnim tekstovima se koristi transliteracija „khān”, gdje digram „kh” označava bezvučni velarni frikativ [x]. Danas se originalni naziv han prevodi kao „kan”, a njihovo imanje „kanat” ili „hanat”.
Naziv „kan” se prvi put susreće kao naslov u savezu plemena Xianbei i odnosi se na njihove vođe između 283. i 289. godine. U Europi su prvi avarski vladari (567–804) pridodavali „kan” svom imenu. Titulu „kana”[α 1] nosili su i bugarski vladari sve do 864, kada je Boris I preuzeo hrišćanstvo i primio titulu „knjaza” (stsl. кънѧѕь).
Najpoznatiji hanovi su bili iz mongolske Zlatne Horde, ustanovitelj Džingis-kan i njegov unuk Kublaj-kan. Kagan ili „Veliki Kan” je naslov carskog ranga na turskom i/ili mongolskom, jednak statusu cara koji vlada „kaganatom” (carstvom).
↑Κανασυβιγι, Kana subigi ili Kana juvigi. Ime prvih bugarskih paganskih vladara pojavljuje se u takozvanom brevijaru patrijarha Nikifora kao Καμπαγάνος (Kampaganos).
