Kad budem mrtav i beo je jugoslovenski crno-beli igrani film iz 1967. godine. Režirao ga je Živojin Pavlović, a scenario su pisali Ljubiša Kozomara i Gordan Mihić. Često se navodi kao jedno od najpoznatijih ostvarenja Crnog talasa.
Prema nekim navodima, britanski režiser Džon Šlezindžer je izjavio da je Kad budem mrtav i beo bio jedna od inspiracija za njegov mnogo poznatiji film Ponoćni kauboj.[1]
Uloga Džimija Barke je proslavila Dragana Nikolića. Originalno je namenjena za Borisa Dvornika, koji je tokom snimanja filma bio u vojsci.[2]
Radnja
Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mora da napusti zajedno sa svojom devojkom Lilicom privremeno zaposlenje kao sezonski radnik. Bez posla, kreće sa Lilicom u neizvesnost. Majka, siromašna pralja, ne može da mu pomogne, a u fabrikama i preduzećima nema mesta. Da bi došao do para, Džimi potkrada radnike na jednom gradilištu i bežeći od gonilaca, izgubi Lilicu.
Tada započinje odiseja Džimija Barke. Sreće kafansku pevačicu, Dušku, postaje njen ljubavnik i uči da peva. Peva veoma rđavo, ali to mu ne smeta da putuje po varošicama, peva na vašarima i po zabačenim vojnim garnizonima. U jednoj varošici sreće mladu zubotehničarku Bojanu, i sa njom odlazi u Beograd na takmičenje mladih pevača.
Umesto aplauza i afirmacije, dočekuju ga zvižduci i uvrede. Džimi beži sam i na jednom brodu ponovo sreće Lilicu, koja živi od džeparenja i simuliranja trudnoće. Oboje odlaze kod upravnika bivšeg gradilišta Milutina, u pokušaju da ga ucene: mlada žena navodno nosi njegovo dete. Milutin otkriva da su ga prevarili. Pokušava da siluje Lilicu, ali ga Džimi sprečava. Pokušava da ga ubije i ismeva ga pred radnicima. Poniženi i iznervirani direktor, uzima svoju pušku i ubija Džimija.
Uloge
Nagrade
- Pula - Zlatna Arena za film, Zlatna Arena za režiju (Živojin Pavlović), Specijalna nagrada za najboljeg glumca (Dragan Nikolić), Najbolji film godine
- Niš - Specijalna nagrada za najboljeg glumca - Dragan Nikolić, Specijalna nagrada za najbolju glumicu - Ružica Sokić, Zlatna medalja Politike Ekspres
Kulturno dobro
- Jugoslovenska kinoteka je, u skladu sa svojim ovlašćenjima na osnovu Zakona o kulturnim dobrima, 28. decembra 2016. godine proglasila sto srpskih igranih filmova (1911-1999) za kulturno dobro od velikog značaja. Na toj listi se nalazi i film "Kad budem mrtav i beo".[3]
- 2018. godine Jugoslovenska kinoteka u saradnji sa kompanijom A1 i Centar filmom obnovila je i digitalno restaurisala ovaj filmski naslov. Restaurisana verzija filma je prikazana na filmskom festivalu u Berlinu u okviru prestižnog oficijalnog programa Forum a za publiku u Srbiji specijalna projekcija je održana 21. februara u svečanoj sali Jugoslovenske kinoteke.
Izvori
Spoljašnje veze