Rođen je u Ajacciou kao Girolamo Bonaparte, najmlađe i posljednje dijete Carla Buonapartea i Letizije Ramolino. Školovao se u katoličkoj školi, a prije odlaska u Sjedinjene Države služio je u mornarici. Na Badnjak1803. godine, devetnaestogodišnji Jérôme oženio se osamnaestogodišnjom Elizabeth Patterson, kćerkom bogatog trgovca i brodovlasnika iz Baltimorea. Napoleon se oštro protivio braku te je, nakon što nije uspio uvjeriti papuPija VII, carskim dekretom poništio bratov brak.
Bračni par je u to vrijeme bio na putu za Europu, s tim da je Elizabeth bila trudna s njihovim sinom. Nakon što se iskrcao u Portugalu, Jérôme je otišao u Italiju kako bi uvjerio brata da prizna brak, no bezuspješno. Elizabeth se pokušala iskrcati u Amsterdamu, odakle bi otišla u Francusku, gdje se trebalo roditi dijete, no Napoleon je zabranio pristajanje broda u Nizozemskoj tako da je Elizabeth otišla za London, gdje se dijete i rodilo. Sukobi oko braka su se nastavili i dalje, a isti je konačno razveden posebnim dekretom 1815. godine.
Kralj Vestfalije
Godine 1807., Napoleon je Jérômea postavio za kralja novoformirane Kraljevine Vestfalije. U zemlji gdje su službeni jezici bili njemački i francuski, Jérôme je bio znan i kao Jérôme I i Hieronymus I. Središte novofomirane kraljevine bilo je u Kasselu, a kako bi učvrstio svoju dinastiju, Napoleon je dogovorio brak između Jérômea i Katharine von Württemberg, kćeri Friedricha I od Württemberga, koji je ubrzo sklopljen.
Kada su Jérôme i Katharina došli u Kassel, našli su svoje rezidencije u potpunom kaosu. To je dovelo do ambicioznog renovacijskog projekta koji je trebao obnoviti Kassel u francuskom carskom stilu. Iako je projekt privukao pažnju najuglednijih umjetnika, samo mali dio istog je realiziran. Uz to, kako bi ojačao vlast i udovoljio vlastitom egu, Jérôme je dao izraditi grandiozne portrete svoje supruge i sebe, u izradi kojih su sudjelovali neki od najuglednijih francuskih umjetnika tog doba.
Vestfalija je trebala služiti kao reformski model ostalim njemačkim zemljama pod Napoleonovom vlašću. Zemlja je ubrzo dobila prvi pisani ustav na teritoriju Njemačke, a Jérôme je iz Pariza "donio" ampir i tako vizualno modernizirao svoju kraljevinu. Zahvaljujuću njemu, kraljevina je dobila veću pozornost nego onu što je imala nakon Westfalskog mira1648. godine.
Ipak, Jérômeova rastrošnost bila je problem za Napoleona. Naime, Jérômeovi dvorski izdaci bili su gotovo jednaki kao i oni Napoleonovi, s tim da je potonji imao znatno veći dvor i teritorij. Iz istog razloga, Napoleon je prestao slati financijsku potporu svom bratu.
Godine 1812., Jérôme je proglašen zapovjednikom jednog korpusa Napoleonove vojske koja je išla za Rusiju. Jérôme je želio voditi vojsku iz Vestfalije, no Napoleon ga je ukorio i rekao mu da napusti svoj dvor i putuje zajedno s vojskom. Uvrijeđen, Jérôme se povukao i vratio natrag u Vestfaliju. Nakon bratova poraza, Jérôme je sljedeće zime pismom molio brata da mu dopusti povratak u Pariz, strahujući od ujedinjenog savezničkog napada. Dok mu je prva molba odbijena, Jérôme se nakon drugog pokušaja vratio u Pariz.
Jérôme se nakratko vratio u vojsku 1813. godine, kada je njegovo kraljevstvo došlo na udar ruske i pruske vojske. Jérôme je tokom borbe odlučio boraviti s vojskom na terenu, nadajući se francuskoj pomoći sa zapada, no ista je stigla prekasno. Rusko-pruske snage su ubrzo osvojile Kassel. Kraljevina Vestfalija je ukinuta, a Jérômeova vladavina završila. Nakon toga, bježi natrag u Francusku gdje mu je boravila supruga.
Jérôme Bonaparte je bio ženskar i redovito je imao izvanbračne afere. Iako je Katharina znala za sve te afere, ostala je odana supruga. U tom je brako rođeno dvoje djece, sin Napoléon Joseph Charles Paul Bonaparte i kćer Mathilde Bonaparte.
Nakon što je Kraljevina Vestfalija ukinuta, Jérômeov zet Friedrich I dao mu je titulu kneza od Montforta. Godine 1814., taj isti Friedrich I prisilio je Jérômea i svoju kći da napuste zemlju. Tokom svog egzila, bračni par je posjetio Sjedinjene Države. Tokom bratovih Stotinu dana, Jérôme se vratio u Francusku kako bi pomogao bratu u pokušaju obnove carstva.
Brat s Katharinom trajao je do njezine smrti 1835. godine. Jérôme je tokom svog boravka u Italiji upoznao Giustinu Pecori-Suárez, udovicu talijanskog plemića, s kojom se 1853. godine i oženio. U tom braku nije rođeno nijedno dijete.
