Rođen je 1910. godine u Paramaribu te se školovao za učitelja;[2] u mladosti je sudjelovao i u osnivanju izviđačke udruge u Surinamu.[3] Godine 1946., nakon Drugog svjetskog rata, sudjelovao je u osnivanju osnivanju Narodne stranke, iako je Surinam u to doba još uvijek bio kolonija.[2][4] Tada se počinje aktivnije baviti politikom te je do 1948. godine bio član Nacionalnog vijeća.[2] Nakon toga odlazi u Amsterdam studirati pedagogiju[2] te 1950. godine stiče doktorat.[5] U Surinam se vratio nakon što je postao krunska kolonija te je nastavio školovanje i bavio se pedagoškim radom.[2] Godine 1955. ponovo ulazi politiku te postaje premijer i ministar unutrašnjih poslova, obnašajući navedene funkcije sve do 1958. godine.[2] Deset godina kasnije imenovan je generalnim guvernerom te je obnašao tu funkciju sve do 25. studenog1975. godine, kada je Surinam formalno postao nezavisna država,[6] a Ferrier njezin prvi predsjednik.[7] Ipak, nakon pet godina na vlasti, državni udar što ga je 1980. godine sproveo Dési Bouterse prisilio je Ferriera na ostavku;[8] naslijedio ga je tadašnji premijer, Henk Chin A Sen,[9] koji je odlikovao Ferriera i njegovu suprugu za njihove zasluge.[10]
Nakon puča, Ferrier je s obitelji otišao u Nizozemsku te se nastanio u Oegstgeestu.[11].[12] Tamo je povremeno nastupao na nizozemskoj televiziji, pričajući priče o pauku Anansiju u sklopu dječjeg programa,[13] a 1986. godine izdao je i slikovnicu naslova Het Grote Anansi Boek (sh.Velika knjiga o Anansiju), za koju je ilustracije izradila Noni Lichtveld. Godine 2005. objavio je memoare naslovljene Posljednji guvener, prvi predsjednik: Stoljeće Johana Ferriera, Surinamca,[6] a umro je pet godina kasnije, od srčanog zastoja, u dobi od 99 godina, samo četiri mjeseca prije 100. rođendana.[14] Njegovo je tijelo pronađeno 4. siječnja2010. godine u obiteljskom domu.[6][15] Za života je bio odlikovan vitezom od strane kraljice Beatrix.[6] Pokopan je 11. siječnja2010. godine u Oegstgeestu.[16]
