Joachim Murat je rođen 25. ožujka1767. u mjestu Labastide-Murat. Njegovi roditelji, Pierre Murat-Jordy i Jeanne Loubières, željeli su da se posveti crkvi tako da su mu u djetinjstvu osigurali strogo crkveno obrazovanje te ga s deset godina poslali u vjersku školu. Tokom školovanja u Toulouseu, Murat je, ugledavši regimentu kako prolazi gradom, pobjegao i pridružio se vojsci.
S dvadeset godina regrutiran je u konjicu. Priključio se kraljevoj gardi 1791., ali brzo ju je napustio i prešao u regularnu vojsku. Oficir je postao 1792. godine. Podržavao je Jean-Paula Marata i vjerovao je u republikanski oblik vladavine.
Rojalisti i kontrarevolucionari su 1795. organizirali oružanu pobunu. Napoleon Bonaparte je 3. listopada1795. imenovan zapovjednikom obrambenih snaga Nacionalnog konventa. Satnik Murat je dobio zadatak od Napoleona da prikupi nešto artiljerije u predgrađima izvan državne kontrole. Sljedećega dana, Napoleon je pomoću topova spasio Nacionalni konvent. Murat je uspio pronaći i prokijumčarti topove do srca Pariza pored pobunjenika. Time je osigurao republikansku vlast. Zbog svojih uspjeha, Murat je postao pukovnik, a kasnije postaje jedan od najboljih Napoleonovih oficira.
Revolucionarni ratovi i pohodi na Egipat i Italiju
Tokom 1796., Napoleon je sakupljao vojsku da bi osigurao Francusku revoluciju od invazije stranih monarhističkih vojski. Murat je zajedno sa Napoleonom ratovao u sjevernoj Italiji protiv Austrijanaca i njihovih saveznika. Postao je zapovjednik konjice u borbi protiv istih, koji su nastojali ponovo postaviti monarhiju u Francuskoj. Njegova vrijednost i smjelost koju je pokazivao predvodeći napade konjice bili su od izuzetne važnosti za Napoleona. Murat je bio važan jer je Napoleon stalno koristio brze manevre da bi se obranio i pobjedio mnogo jaču protivničku vojsku. Muratova vještina je pomogla da Napoleon postane slavan, a ta ista slava odrazila se i na Murata.
Napoleonova loše opremljena vojska uspjela je ostati neporažena od 1796. do 1798. godine, iako se borila protiv mnogo jačih monarhističkih vojski. Kada je konačno napao Austriju s juga, prisilio ju je na potpisivanje mira temeljem kojega je Francuska dobila dio Belgije. Napoleon je 1798. godine pokrenuo pohod na Egipat, s namjerom da presječe vezu Engleske s Indijom. Murat je dobio zapovjedništvo nad konjicom u invaziji Egipta. Zbog poraza francuske flote u bitci na Nilu, francuska vojska se našla pred logističkim problemima. Poslije toga, Napoleon je kopnenim putem kroz Palestinu i Osmansko Carstvo krenuo prema Europi. Direktorij je pozvao Napoleona da se hitno vrati morskim putem, jer je Francuskoj prijetila opasnost od engleske invazije.
Muratovo sudjelovanje u invaziji Rusije i Bitci naroda pokazalo se izrazito korisnim, no nakon Napoleonova poraza kod Leipziga, Murat je sklopio pakt s Austrijom kako bi zadržao tron u Napulju.
Tokom Stotinu dana, shvatio je kako europske sile, koje su se sastale na Bečkom kongresu, imaju namjeru oduzeti mu tron u Napulju te ga vratiti prednapoleonskim vladarima. Murat je izdao svoje nove saveznike te, nakon što je izdao proglas talijanskim patriotima u Riminiju, otišao u sjever Italije kako bi se borio protiv Austrije u Napolitanskom ratu, želeći tako konsolidirato svoju vlast u Italiji vojnom silom. Porazio ga je Frederick Bianchi u bitci kod Tolentina.
Pogubljenje
Pogubljenje Joachima Murata.
Nakon Napoleonova pada, Murat bježi na Korziku. U pratnji oko 1,000 sljedbenika, pokušao je povratiti vlast u Napulju. U Calabriji je pokušao privući mase na gradskom trgu, no stvari su izmakle kontroli i Murat se ubrzo suočio s bijesnom ruljom, a napala ga je i starija žena koja ga je krivila za smrt svoga sina. Calabria je bila regija koja je mnogo propatila tokom Muratove vlasti.
Novi napuljski kralj, Ferdinando IV, dao ga je uhapsiti te ga je izveo pred sud zbog izdaje. Murat je osuđen na smrti strijeljanjem u Pizzu. Pred streljački vod je došao miran, odbijajući stolicu i povez za oči. Prije smrti, poljubio je kameju s likom svoje supruge i obratio se časnicima:
Vojnici! Izvršite svoju dužnost! Ravno u srce, ali poštedite lice! Pucajte!
– Joachim Murat, 1815.
Murat je komemoriran na groblju Père Lachaise u Parizu, no postoje teorije kako nije tamo pokopan već da je njegovo tijelo uništeno ili izgubljeno nakon pogubljenja. Druge teorije tvrde kako je pokopan u crkvi u Pizzu, što bi omogućilo prijenos posmrtnih ostataka u Francusku.
.svg){kind=small}
2.svg){kind=small}
