Izbor za papu 1124. godine je održan između 13. i 21. decembra 1124. nakon smrti pape Kalista II. Predstavljali su izuzetno dramatičan niz kaotičnih događaja, uzrokovanih dubokom podjelom na dvije frakcije u zboru kardinala - staru, kojom su dominirali Italijani imenovani od papa Urbana II i Paskala II i novu, kojom su dominirali kardinali iz Francuske koje je imenovao njihov zemljak Kalist II te vodio kardinal Aymeric de Bourgogne. Obje frakcije su se povezale s dvije moćne suparničke porodice rimskih aristokrata - Frangipanijima, čije je glavno uporište bilo oko ruševina Koloseuma, a koje su podržavale nove kardinale; te Pierleonijeve, koji su kontrolirali Tiberinski otok i područje oko ruševina Marcelovog teatra, te podržavali italijanske kardinale.
Nakon što je Kalist II umro 13. decembra, obje frakcije i oba klana su se načelno složili da izbor novog pape, u skladu s kanonskim pravom bude održan nakon tri dana. Leo Frangipani, čelnik Frangipanija, je, pak pokušao ishoditi odgodu izbora kako bi bolje pripremio izbor svog kandidata Lamberta Scanabecchija; taj je prijedlog odbijen, a među običnim rimskim narodom se pojavila inicijativa da se izabere Saxo de Agnani. Kada su se 16. decembra kardinali okupili u samostanu sv. Pankratija, za papu je jednoglasno izabran kardinal Theobaldo Boccapecci, koji je uzeo ime Celestin II. Međutim, nedugo potom su u samostan prodrli Frangipanijevi pristaše, te je došlo do meteža u kome je Celestin II ozlijeđen. Tada je odmah objavio kako podnosi ostavku i odustaje od papinstva, čime je otvoren put Scanabecchiju. Taj izbor, međutim, nisu htjeli prihvatiti pristaše Pierleonija. U Rimu su izbile ulične borbe, ali su se postepeno smirile kada su kardinal Aymeric i Leo Frangipani na svoju stranu privukli gradskog prefekta Urbana, ali i počeli mititi pripadnike Pierleonija. Scanabecchi je u takvim okolnostima odbio prihvatiti papinstvo, ali je 21. decembra jednoglasno izabran te posvećen za papu, uzevši ime Honorije II.
Literatura
- I. S. Robinson, The Papacy 1073-1198. Continuity and Innovation. Cambridge University Press 1990
- H. W. Klewitz, Reformpapsttum und Kardinalkolleg, Darmstadt 1957
- R. Hüls, Kardinäle, Klerus und Kirchen Roms: 1049-1130, Tybinga 1977
- S. Miranda: lista uczestników elekcji 1124 wg Alfonso Chacón, Vitae et res gestae Pontificum Romanorum et S. R. E. Cardinalium z 1677 r. Arhivirano 2017-06-01 na Wayback Machine-u
- The Catholic Encyclopedia
- Ambrogio Piazzoni, Historia wyboru papieży, Wyd. M, Kraków 2003
- Kazimierz Dopierała, Księga papieży, Wyd. Pallotinum, Poznań 1996
|
---|
|
11. vijek | |
---|
12. vijek | |
---|
13. vijek | |
---|
14. vijek | |
---|
15. vijek | |
---|
16. vijek | |
---|
17. vijek | |
---|
18. vijek | |
---|
19. vijek | |
---|
20. vijek | |
---|
21. vijek | |
---|