nepoznatu polusetru , koja se udala također početkom 1451. godine
nepoznatog brata ili sestru , ta osoba je bila prvorođeno djete Tomaša i Katarine i rodilo se krajem 1446 . godine i umro/la 1460. godine
Historičari se ne slažu oko godine njegovog rođenja. Jedni kažu da je Sigismund u trenutku pada Bosne imao između 12 i 14 godina (što bi značilo da je rođen oko 1450. godine)[1], a drugi da je imao sedam (što bi značilo da je rođen oko 1456. godine).[2]
Sigismundov otac je umro početkom jula 1461. godine,tačnije 10. jula , te bosanska krunu naslijeđuje Sigismundov stariji polubrat. Šimun je sa majkom i sestrom nastavio živjeti na dvoru svoga brata i njegove supruge, Mara (bosanska kraljica)kraljice Mare.
Tursko osvajanje Bosne
Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević je okončao svoj život braneći svoje prijestolje. Bježeći pred Osmanlijama, Sigismundova majka Katarina je u Dubrovniku pohranila mač svog muža. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njenom sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je boravila sve do svoje smrti 1478. godine.
Mehmed II, osmanski sultan koji je osvojio Bosnu, bio je dobar prijatelj Ishak-bega Kraljevića.[2]
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uslovom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate katoličkoj vjeri, prema oporuci zemlja bi pripala Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
Karijera u Osmanskom Carstvu
Sigismunda su Osmanlije odveli na dvor u Istanbul, gdje je primio islam. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karesija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "Kraloglu", što na turskom jeziku znači "Kraljević". Nikada se nije vratio kršćanstvu. Sultanu Mehmedu II je bio iznimno drag, te je, zbog svog humora i sirovih šala, često bio pozivan na druženja sa sultanom.[2]
Europäische Stammtafeln navodi da Ishak-beg Kraljević ima potomke, ali ne daje nikakve informacije o njima.[3]
Vrlo je vjerovatno da je umro u provinciji Karesi kojom je i upravljao.[2]
