Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srema — Banata i Bačke.
Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst — Gorica — Istra i Koruška) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.
Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.
Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa...
On također četničkim odredima u Crnoj Gori naređuje da "u danom trenutku" očiste Pešter od muslimanskog i albanskog življa:
Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje — Sjenica sa zadatkom očistiti Pešter od Muslimanskog i Arnautskog življa.
Draža potom precizira kako treba postupati sa Arnautima, Muslimanima, Ustašama, Hrvatima:
Postupak: sa Arnautima, Muslimanima i Ustašama prema njihovim zaslugama za njihova gnusna nedela prema našem življu tj. iste treba prepustiti 'Narodnom sudu' — prema Hrvatima koji su pod okupacijom Italijana postupiti prema njihovom držanju u danom trenutku.
U dokumentu takođe zapoveda da sa partizanima ne sme biti nikakve saradnje "jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj, jer smo mi jedino i isključivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadžbinu i slobodan narod".
Karakterističan "pogodni momenat" rukovodstvo JVUO je iskoristilo početkom 1943. godine kada je izvršen Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče, nakon čega je Đurišić raportirao Mihailoviću:
Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo.
Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena.
Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.
Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.
Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u bekstvo ka Metaljci, Čajniču i reci Drini. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih otstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno.[2]
Verodostojnost
Instrukcije crnogorskim komandantima, majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću, koje propisuju čišćenja terena od nesrpskog stanovništva, neki istoričari pripisuju Mihailoviću[3][4][5][6], a drugi ističu da je to falsifikat koji je napravio Đurišić.[7][8]
Britanski povjesničar Noel Malcolm smatra da "nema pouzdanih dokaza da je sam Draža Mihailović ikad pozivao na etničko čišćenje". On ocjenjuje da je uputa dvojici četničkih zapovjednika "vjerojatno falsifikat", iako ističe da krivotvoritelji nisu bili neprijatelji koji su htjeli diskreditirati Mihailovica, nego sami zapovjednici koji su se nadali da će njihova krivotvorina biti prihvaćena kao originalni četnički dokument.[10] Lucien Karchmar je također iznio razloge u prilog mišljenju da je posrijedi falsifikat, djelo dvojice komandanata koji su željeli pribaviti sebi nepobitnija ovlaštenja za svoje akcije.[11]
U knjizi Rat i mir đenerala iz 1998. grupa srbijanskih istoričara desničarske orijentacije (Bojan Dimitrijević, Kosta Nikolić, Milan Vesović) tvrdi da je ovaj dokument falsifikat te se, između ostalog poziva na to da u ovoj instukciji u potpisu stoji "đeneralštabni đeneral", što nije postojalo kao čin.[12] Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić založili su se 2012. u postupku sudske rehabilitacije Draže Mihailovića za njegovu rehabilitaciju; nekoliko udruženja građana optužilo ih je da su tom prilikom dali lažne iskaze.[13]