Fubing sustav (府兵制), često pisan u latinici i kao Fu-ping, je bio sustav mjesnih neredovnih divizija vojske u staroj Kini između 6. i 8, stoljeća. Prvi ga je uveo Zapadni Wei, a kasnije je korišten i tijekom vladavina dinastija Sui i Tang.
Osobine
Osnova vojske Suija i ranog Tanga je bila neredovna vojska iz fubing sustava, prvi put primjenjena u Zapadnom Weiju, pod vladavinom Yuwen Taija. Ove neredovne divizije su također sulžile i kao rezervisti, te ih se moglo brzo mobilizirati u slučaju rata.
Sustav je uključivao rezerviste koji su dobili komad zemlje da ga obrađuju. Rezervisti su mogli postati muškarci stariji od 21 godine, a mlađi od 60 godina. Časnici ovih neredovnih divizija su bili stalno zaposleni kao vojnici, dok su obični rezervisti služili povremeno u pokrajinskom glavnom gradu u rotacijskom sustavu koji je uzimao u obzir udaljenost njihova posjeda od glavnog grada pokrajine. Oni koji su živjeli 500 lija od glavnog grada su služili po jedan mjesec svakih pet mjeseci, dok su oni udaljeni preko 2000 lija služili dva mjeseca svakih 18 mjesecci. Kad nisu bili u službi u svojoj diviziji, bavili su se ratarstvom na dodjeljenoj njivi, ali bi u slučaju rata bili odmah mobilizirani. Ovo je nadopunilo sustav jednakih polja, koji je dodjeljivao svakom kućanstvu dio obradive zemlje. Obitelji tih rezervista su ubrzo postale naslijedne vojne porodice i gradile su svoja militarizirana naselja i društvo.[1]
Suiji su stavili te neredovne divizije pod upravu mjesne civile uprave, a kasniji Tang ih je stavio pod kontrolu središnje vlasti, odnosno Ministarstva Rata. Tang je držao 634 neredovne divizije, kasnije nazvane Zhechongfu. Svaka divizija je imala 800 do 1.200 ljudi, te je dodatno bila podjeljena na tuane od 300, duije od 50 i huoe od 10 vojnika.[2][3] Većina tih divzija je bila smještena u sjevernim pokrajinama, posebice u Guanzhongu, u kojem se nalazila 261 neredovna divizija, ostatak je uglavnom bio raspodjeljen u Shanxiju (164 divizije), Henanu i Shandongu (oba po 74 divizije), što je sveukupno činilo preko 80 posto Fubing vojnika. Fubing nije iziskivao velik državni trošak jer su se rezervisti sami prehranjivali zahvaljujući svojim dodjeljenim posjedima.[4]
Sam Fubing sustav je imao zalihe samo za krateke vojne pohode i za djelovanje tijekom razdoblja mira. Otegnuti ratovi bi prekinuli proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i osiromašio mjesnu ekonomiju. Fubing je postepeno napušten u korist stalne, stajaće vojske, znane kao Jian Er (健儿).[3][5]
Izvori
Izvori
