Plan je previđao da se Poljska napadne iz tri pravca:
glavni udar je trebao biti iz područja Šleske, odnosno preko zapadne poljske granice;
drugi udar je trebao biti iz područja Istočne Pruske prema jugu;
pomoćni udar je trebao biti sa juga sa teritorija pro-njemačke Slovačke.
Sve njemačke snage su svoje napredovanje trebale koncentrirati na područje Varšave, odnosno pokušati opkoliti, a samim time i odsjeći poljske snage zapadno od Visle. Fall Weiss je u tom smislu predstavljao tipičan primjer tzv. uništavajuće bitke, odnosno dvostrukog obuhvata na strategijskoj razini, ali je također predstavljao prvi koji je nastojao primjeniti moderna tehnološka dostignuća, odnosno važnu ulogu dao oklopnim jedinicama i avijaciji. Važan aspekt plana je bila i propaganda, odnosno psihološko ratovanje, te predviđao brojne mjere kojima je svrha bila izazivanje dezorganizacije i demoralizacije u neprijateljskim redovima. Kada je 1. septembra primijenjen u praksi, imao je izuzetan uspjeh, i smatra se prvom primjenom doktrine blitzkriega.