Erik X rođen kao Erik Knutsson (?, 1180- ?, 10. april 1216.), bio je švedski kralj od 1208. do 1216.[1]
Erik X bio je sin kralja Knuta I Erikssona i unuk Svetog Erika.[1]
Biografija
Erik Knutsson je nakon očeve smrti zajedno sa svojom braćom poveo bunu protiv kralja Sverkera II.
Njihova pobuna je ugušena 1205. nakon poraza u Bitci kod Älgaråsa u Västergötlandu, u kojoj su izginula Erikova braća.[1]
Erik je pobjegao u Norvešku, ali se vratio nakon nekoliko godina, i osvojio krunu - 31. januara 1208.
porazivši Sverkera II u Bitci kod Lena u Västergötlandu. Sverker II se 1210. pokušao vratiti na tron ali je poražen u Bitci kod Gestilrena u kojoj je i poginuo.
Nakon bitke se Erik Knutsson popeo na švedski tron, ali je svojom krunidbom razočarao svoje simpatizere Folkunge dopustivši da ga se okruni na rimski papinski način, a ne kod Mora stenara (Kamenja iz Mora), gdje su tradicionalno krunjeni švedski vladari.[1]
Znano je da je bio prvi švedski vladar okrunjen na taj način u Gamla Uppsali (Staroj Uppsali i to pokraj nogu
Erika Svetog.
Pomazan je svetim uljem na svečanosti u novembru 1210. uz prisutnost nadbiskupa Valeriusa i brojnih velikaša u
staroj katedrali Gamla Uppsale.[1]
Nezna se puno o tome kako je protekla vladavina Erika Knutssona, ali je očito da je imao podršku Danske i crkve.
Zna se da je sa flotom od preko 1000 brodova pomogao danskom kralju Valdemaru II u
pomorskom ratu protiv Estonije, da stekne kontrolu nad Baltikom. To je nakraju Švedskoj
stvorilo probleme, jer su Danci ovladali svim ulazima u Baltik i na taj način ga pretvorili u svoje unutrašnje more.[1]
Erik je bio oženjen sa Rikissom, kćerkom danskog kralja Valdemara I.[1]
Erik je umro od tuberkuloze u zamku Näs na otoku Visingsö, a pokopan je u Opatija Varnhem (Västergötland).
Tek nakon smrti rodio mu se sin Erik XI Eriksson, pa ga je nasljedio njegov veliki rival Johan I Sverkersson.[1]
Izvori
Vanjske veze
