Elamski jezik (ISO 639-3: elx) je iščezli jezik kojim su govorili drevni iranski Elamiti^[1]. Elamski je bio jedan od službenih jezika Perzijskog Carstva od 4. do 6. stoljeća pne.^[1] Zadnji zapisi na elamskom jeziku datiraju iz vremena osvajanja Aleksandra Makedonskog, nakon čega upotreba jezika gubi na značaju. Tokom više stoljeća, razvijena su tri karakteristička elamska pisma; proto-elamski, linijski elamski, te elamsko klinasto pismo. Elamski je bio aglutinativni jezik, karakterističan po lingvističkom fenomenu u kojem genitiv imenica ne odgovara korjenu imenice. Elamski jezik nije srodan niti jednom od semitskih ili indo-europskih, odnosno sumerskom jeziku. Postoje dvije teorije o podrijetlu jezika; elamo-dravidska i afroazijska. Osim brojnih arheoloških zapisa koji datiraju iz doba Elama, elamski jezik spominje se i na Darijevim zapisima u Behistunu^[2], te na trojezičnim natpisima u Perzepolisu^[3].

• Khačikjan, Margaret: Elamski jezik („The Elamite Language“), Documenta Asiana IV, Consiglio Nazionale delle Ricerche Istituto per gli, studij Mikene i Egejo-Anatolije, 1998. ISBN 88-87345-01-5
• Potts, Daniel T.: Arheologija Elama: stvaranje i transformacija antičke iranske države („The archaeology of Elam: formation and transformation of an ancient Iranian state“), sveučilište Cambridge, 1999. ISBN 0-521-56496-4 i ISBN 0-521-56358-5

• Persepolis Fortification Archive Project
• Pregled elamskog jezika, Ernst Kausen (njemački)
• Elamska gramatika, rječnik i tekst, Enrique Quintana (španjolski)
• Elamski jezik (Эламский язык), Igor Diakonov (ruski)