Domenico Contarini čitav svoj život živio je u sjeni svog starijeg brata Angela[2]koji je bio porodični favorit za velike uloge i u kog je porodica polagala nade. Kad mu je brat propao na izborima za dužda1646. počeo se i on pojavljivati na javnoj sceni, kao podrška bratu, pa je tako i izabran u Savjet desetorice[2], i tri puta za savjetnika u Velikom vijeću[2]a na izborima za dužda1655. čak je bio i protukandidat Carla Contarinija. Nakon smrti - Angela - 1657. postao je jedina nada porodice pa su ga oni svesrdno podržali na izborima 1659.
Mnogi osobito mlađi venecijanskiplemići nisu bili zadovoljni izborom Contarinija, kojima se on činio prestar da nastavi i vodi Kandijski rat (1645. - 1669.) koji je trajao već punih devet godina - oni su htjeli nekog mlađeg i energičnijeg. S druge strane mletačka politička elita 17. vijeka namjerno je uvijek birala starije, bojeći se da bi mlađi borbeniji duždevi ubrzo pretvorili republiku u svoju monarhiju.
Iako je bio iznenađen izborom, Contarini se sav sretan prihvatio dužnosti. Iako je izabran u poodmaklim godinama, njegova vladavina potrajala je punih šesnaest godina, to je nakon perioda kratkotrajnih duždeva, koji bi vladali godinu - dvije - bio začuđujuće dugo razdoblje sa istim vladarom, i načelno period političke stabilnosti Mletačke Republike u inače vrlo turbulentnim vremenima.
Prva dekada njegove vladavine protekla je u inteziviranju rata sa Osmanlijama, opsada Irakliona koja je počela 1648. nije popuštala, pa su se mnogi Venecijanci bojali da će ako on padne, propasti i mletačka prevlast na bio Mediteranu, u korist Osmanskog Carstva. Zbog tog je Savjet umoljenih obećao da nikad neće dopustiti da Iraklion padne u Osmanske ruke, iako je već tad mletačka blagajna bila prazna, brojne trgovačke porodice bankrotirale i hiljade mletačkih vojnika izginulo. To je bilo vrijeme kad je upravo Domenico Contarini uporno i smireno - pozivao Venecijance da nastave borbu, i po čem su ga oni i upamtili.
Na kraju se 6. septembra1669. ipak desio neminovni poraz, tad je generalni providurKandije - Francesco Morosini (kojeg je upravo Contarini postavio 1661. i to potvrdio 1667.) potpisao predaju. Jer je konačno bilo jasno da se Mletačka Republika nemože nositi sa Osmanskim Carstvom. Morosini se je u povratku u Veneciju morao suočiti sa optužbama za kukavičluk, zbog čeg i je i suđen 1670., ali je na kraju oslobođen. To suđenje bila je posljednja neugodnost koju je Contarini doživio za svoje vladavine.
Sve u svemu Kandijski rat koštao je Mletačku Republiku oko 134 milijuna dukata i oko 30 000 poginulih, s druge strane Osmanlije su imali više od 80 000 poginulih i isto su tako potrošili milijune dukata na taj rat, za koji se u početku mislilo da će trajati par mjeseci.
Ništa se drugo značajnije nije dogodilo do kraja njegove vladavine, taj period obilježio je ponovno uspostavljanje trgovačkih ruta i napor da se napuni ispražnjena državna blagajna.