Detroit Lions je momčad američkog nogometa iz Detroita u Michiganu. Osnovani su 1929. u Portsmouthu u Ohiu pod imenom Portsmouth Spartans. Dosad su osvojili 4 naslova prvaka, sva četiri u eri prije Super Bowla. Natječu se u sjevernoj diviziji NFC konferencije. Od sezone 2002. svoje domaće utakmice igraju na stadionu Ford Field.
Povijest kluba
Počeci u Portsmouthu i preseljenje u Detroit
Portsmouth Spartansi postali su član NFL lige 1930.[1] U toj ligi je Portsmouth bio drugi najmanji grad (manji je bio samo Green Bay). Već u svojoj drugoj sezoni, Spartansi su bili izjednačeni na prvom mjestu s Chicago Bearsima po broju pobjeda, te se između njih odigrala utakmica za odluku o prvaku. Tu je utakmicu Chicago dobio 9:0, a ona se smatrala prvom utakmicom doigravanja u povijesti lige (iako to zapravo nije bila).[2] Od iduće sezone NFL liga dijeli klubove u dvije konferencije (istočnu i zapadnu) čiji pobjednici igraju utakmicu za naslov.[3] Mada su i dvije iduće sezone bile rezultatski uspješne, klub je imao financijskih problema te ga 1934. kupuju poslovni ljudi iz mnogo većeg grada, Detroita. Klub se seli iz Portsmoutha i mijenja ime u Detroit Lions.[1]
Četiri naslova prvaka 1935.-1957.
Već 1935. Lionsi osvajaju svoj prvi naslov, pobjedom nad New York Giantsima 26:7. Do kraja desetljeća nastavljaju s dobrim igrama, ali u 1940-ima uspijevaju završiti samo dvije sezone s pobjedničkim omjerom.
50-e su bile najbolje desetljeće u povijesti za Lionse. Niz loših sezona se prekida 1952. kad osvajaju konferenciju s 9 pobjeda (koliko su imali i Los Angeles Ramsi, koje Lionsi pobjeđuju u utakmici za prvaka divizije). U finalu ih čeka druga vrhunska momčad 50-ih, Cleveland Brownsi. U prvom od ukupno 4 njihova finala između 1952. i 1957.[4] Lionsi odnose pobjedu rezultatom 17:7. Godinu kasnije, Lionsi predvođeni quarterbackom Bobbyem Layneom i drugi put pobjeđuju Brownse, ovaj put u puno neizvjesnijoj utakmici, sa 17:16. 1954. Brownsi konačno uzvraćaju Lionsima. Lionsi osvajaju konferenciju, ali u finalu gube od Brownsa čak 56:10. Posljednji njihov okršaj bio je 1957. Ovaj put Cleveland Brownsi teško stradavaju sa 59:14 i Lionsi osvajaju svoj četvrti i posljednji naslov prvaka.
1958. je bila prekretnica za Lionse. Nakon sezone sa samo tri pobjede, Lionsi razmjenjuju Bobbya Laynea u Pittsburgh. Layne, ljut zbog razmjene "proklinje" Detroit Lionse izjavom da neće pobijediti u idućih 50 godina.[5] Do danas, više od 50 godina kasnije, Lionsi nisu osvojili prvenstvo, a pobijedili su u samo jednoj playoff utakmici.
1958.-1988.
Do početka 80-ih, Lionsi nemaju zapažene uspjehe. Unatoč nekoliko dobrih sezona, u doigravanje ulaze samo 1970. gdje ispadaju već u prvoj rundi od Dallas Cowboysa.
Sezona 1971. u povijesti Lionsa će ostati zapamćena po tragediji koja se dogodila na domaćoj utakmici protiv Chicago Bearsa. Wide receiver Lionsa Chuck Hughes pretrpio je srčani udar i umro na terenu.[6] Do danas je to jedini takav slučaj u povijesti lige.
Nakon zbog štrajka skraćene sezone 1982., Lionsi po prvi put u 12 godina ulaze u doigravanje gdje bivaju izbačeni od kasnijih prvaka Washington Redskinsa nakon poraza 31:7. Iduće godine osvajaju diviziju po prvi put od njihovog zadnjeg osvajanja naslova prvaka 1957. Ovaj put ih u divizijskoj rundi doigravanja pobjeđuju San Francisco 49ersi.
Ponovno u doigravanju
Ford FieldCalvin Johnson
1990-e Detroit Lionsima donose novi uzlet, i to na krilima jednog od najboljih running backova u povijesti, Barrya Sandersa. Sanders je bio prvi izbor Lionsa na draftu 1989. (treći ukupno). U svoje prve dvije sezone odmah je bio izabran i u Pro Bowl i za najboljeg igrača lige na svojoj poziciji (All-Pro), ali to Lionsima nije bilo dovoljno za uspjeh.
Taj uspjeh dolazi 1991. godine kada Lionsi osvajaju diviziju sa 12 pobjeda. U svojoj jedinoj pobjedi u doigravanju od 1957. do danas, Lionsi nadmoćnom pobjedom nad Dallas Cowboysima quarterbacka Troya Aikmana ulaze u konferencijsko finale gdje gube od Washington Redskinsa 41:10 (koji kasnije postaju prvaci). Do kraja 90-ih ulaze u doigravanje još pet puta, svaki put gubeći u prvoj utakmici (od toga dvaput od svojih divizijskih rivala, Green Bay Packersa). Sanders 1997., zajedno sa quarterbackom Packersa Brettom Favreom, osvaja titulu najvrijednijeg igrača lige (MVP) nakon što je imao 2053 jarda probijanja u sezoni (drugi najbolji rezultat u povijesti).[7]
Od 2000. do danas
Novo tisućljeće Lionsima donosi možda i najgore rezultate u povijesti. U sezonama 2001. do 2003. ne dobivaju ni jednu utakmicu u gostima, a 2008. ostvaruju neslavni rekord lige sa svih 16 poraza u sezoni. Iduće sezone zato imaju prvi izbor ukupno na draftu kojim biraju quarterbacka Matthewa Stafforda. Stafford, zajedno sa wide receiverom Calvinom Johnsonom (rekorderom lige po broju uhvaćenih jarda dodavanja [8] iz 2012. godine sa 1964 jarda) i defensive tackleom Ndamukongom Suhom čini jezgru današnje momčadi Lionsa.
.png)