Grob kraj Tel Kadesha koji se pripisuje Baraku i Deborah
Deborah, Debora, Devora ili Dvora (hebrejski: דְּבוֹרָה,moderni: Dəvoratiberijski: Dəḇôrāh ; "Bee") bila je proročica, četvrti Sudac i jedina Sutkinja pred-monarhijskog Izraela u Starom zavjetu (Tanakh). Priča o njoj se spominje dvaput u poglvaljima 4 i 5 Sudaca. Prva pripovijest je u prozi, e navodi pobjedu izraelitskih snaga na čelu s vojskovođom Barakom, koga je Deborah nazvala ali i rekala da sam neće postići konačnu pobjedu nad kanaanskim generalom Siserom. Ta je čast pripala Jael, supruzi Heber, kenitskog majstora šatora. Jael je ubila Siseru zabivši klin od šatora u njegovu glavu dok je spavao.
Suci u 5. poglavlju navode istu priču u pjesničkoj formi. Ovaj odlomak, često nazivan Pjesma o Deborah može datirati u 8. vijek pne., što ga čuini jednim od najstarijih dijelova Biblije i najstarijem primjeru hebrejske poezije.
Dva datuma se spominju u tekstu - 28:30 i 28:31 - prvi spominje pad Efraimov (722. pne.), a drugi na vrijeme početaka Kraljevske kuće Izraela.
Taj odlomak je važan jer predstavlja jedan od najstarijih poznatih opisa žena-ratnica.
Malo se zna o osobnom životu Deborah'. Izgleda da je bila udata za čovjeka po imenu Lapidoth (što znači "baklje"), ali se, s obzirom da ime nije spomenuto izvan Knjige o sucima, može pretpostaviti da je jednostavno imala "vatreni" duh. Bila je pjesnikinja i svoje je presude donosila ispod palme između Ramaha i Bethela u zemlji Benjamina. Neki za nju navode da je majka Izraela. Nakon pobjede nad Siserom i kanaanskom vojskom, u zemlji je vladao mir četrdeset godina.
.svg){kind=small}
