Tiskan u dva dijela, njegov prvi svezak sadrži pjesme koje se pjevaju na prva četiri tonaoktoiške ljestvice, a pjesme za preostala četiri tona uključene su u drugi svezak. Dva sveska se zovu Oktoih prvog glasa (Oktoih prvoglasnik) i Oktoih petog glasa (Oktoih petoglasnik). Stoga knjiga se naziva po književno-liturgijskoj vrsti Oktoih ili Osmoglasnik (grč. Ὀκτώηχος), što je bogoslužbena knjiga u pravoslavnoj tradiciji, odnosno zbornik pjesama posvećenih Kristovomvaskrsenju, te sadrži promljenjljive dijelove bogosluženja tijekom nedjeljnoga ciklusa za niz od osam nedjelja. Najstariji u povijesti tiskani Oktoih je onaj iz Crnojevića tiskare koji je uknjižen koncem 1493. na Cetinju (Obod) za doba crnogorskog vladaraĐurađa Crnojevića.
Riječ je o oktoihu prvoglasniku (I-IV glas), dimenzija 254 x 186 mm i obima 269 listova (538 strana). Tiskan je na papiru u dijve boje (crna i crvena), u stilu renesanse. Ukrašen je inicijalima i zastavicama, na naslovnoj strani zastavica sa ukomponovanim grbom Crnojevića i inicijalom P. Tekst je ilustriran i ima ornamente u tehnici ksenografije. Štampanje i ukrašavanje Oktoiha prvoglasnika izvelo je sedam monaha pod budnim okom jeromonaha Makarija u Obodskoj štampariji. Štamparija je poznata kao Štamparija Crnojevića, prva srpska[1] i južnoslovenska ćirilična štamparija i prva državna štamparija u svijetu. Oktoih je štampan u relativno velikom broju, od čega je do danas sačuvano 105 primjeraka. To ukazuje želju izdavača da knjiga bude distribuirana i u okolne krajeve. Inicijator štampanja Oktoiha – što se vidi iz kolofona – je Ivanov sin Đurađ koji se na čelu Zete našao posle smrti svog oca. U predgovoru Oktoiha prvoglasnika stoji:
Poveljenijem gospodina Đurđa Crnojevića, ja Hristu rab svještenik Makarije, rukodjelisah sije pri vaseosvještenom mitropolitu kir Vavili.
U predgovoru i kolofonuOktoiha prvoglasnika Đurađ govori ustima svog štampara i rukodjelnika Makarija[α 1], da ga i na štampanje te knjige nagoni ljubav prema crkvi i tuga zbog velike pustoši koju su Turci naneli, pored ostalog, upravo manastirskim, crkvenim bibliotekama.
Viđevši... crkve bez svetih knjiga što su ih agarenska čeda usljed grijehova naših razgrabila i pocijepala, uz revnovnah uz pomoć svetog Duha i sastavih forme na kojima za godinu dana osmorica ljudi izradiše Oktoih prva četiri glasa, na slavoslov Bogu ukrepitelju našem[...]
Crna Gora je ostala bez knjiga i Đurađ Crnojević koristi pronalazak štampe da taj nedostatak u posljednjem času državne samostalnosti bar donekle otkloni.[2] Pored Cetinjskog oktoiha prvoglasnika na Cetinju je u isto vreme štampan i Cetinjski oktoih petoglasnik (V-VIII glas), koji je sačuvan u svega nekoliko nepotpunih primjeraka.[3] Štamparija Crnojevića je također tiskala i druge crkvene knjige: Molitvenik (Trebnik ili Euhologij) i Četvorojevanđelje.
Dušanić, Svetozar (1973). „O Oktoihu petoglasniku iz Crnojevića štamparije”. Oktoih od petog do osmog glasa iz štamparije Đurđa Crnojevića. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. str. 89-93.
