Beaufortova ljestvica služi za ocjenjivanje jačine vjetra prema njegovim učincima. Izradio ju je 1805. godine Sir Francis Beaufort, britanski mornarički časnik i hidrograf.[1]
Zrak je ispunjen sa kapljicama vode i pjenom, cijela površina bijela, jako mala vidljivost
Katastrofalna razaranja
≥ 73 mph
≥ 64 čvora
≥ 46 stope
≥ 32,7 m/s
Izvori: Met Office,[2] Royal Meteorological Society,[3]Encyclopædia Britannica[4]
Beaufortova ljestvica je 1874. prihvaćena za međunarodnu upotrebu.[1] Kao jedinica za brzinu vjetra upotrebljavala se u pomorstvu.
Beaufortova ljestvica je 1946. proširena sa 12 na 17 stupnjeva. Stupnjevi 13 - 17 se koriste samo u posebnim slučajevima, kao na primjer kod tropskih ciklona. Danas se proširena ljestvica koristi samo u Kini i na Tajvanu, a Svjetska meteorološka organizacija i dalje definira ljestvicu sa 12 stupnjeva i ne daje preporuke za proširenu ljestvicu.[5] Ljestvica se danas u meteorologiji rijetko upotrebljava.[1]
Brzina vjetra po Beaufortovoj ljestvici iz 1946. određena je iskustveno po jednadžbi:
gdje je: v - brzina vjetra (m/s) na 10 metara iznad površine mora i Bf broj iz Beaufortove ljestvice ili bofor.