Baeza je grad u provinciji Jaénšpanjolske autonomne zajedniceAndaluzije. Baeza se nalazi na liticama planinskog vijenca Loma de Baeza, između rijeke Guadalquivir na jugu i njene pritoke Guadalimar na sjeveru. Zajedno sa susjednim gradom Úbedom uživao je naklonost bogatih obitelji koje su izgradile brojne renesansne palače i crkve koje su izvrsno sačuvane. God. 2003. njihova povijesna središta su upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].
Historija
Za vrijeme Rimskog Carstva grad se zvao Beatia (latinski: Ljepotica), a tokom srednjeg vijeka bio je razvijeni maurski grad za koji se vjeruje da je imao oko 50.000 stanovnika. Iz tog vremena sačuvana su gradska vrata Córdoba i Úbeda, te luk Baeza, koji su bili dio maurskih utvrdbenih gradskih zidina.
Tokom rekonkvisteFerdinand III. Kastiljski ("Sveti") je 1233. godine grad oteo od muslimanskih vladara i jedno vrijeme su u njemu u suživotu živjeli i Muslimani, Židovi i Kršćani. Sukobi lokalnih plemića u 14. i 15. vijeku su otežavali njegov razvoj, no te sukobe su okončali kršćanski vladari Kastilje koji gradu daju određene privilegije, s obzirom da se nalazio na granici muslimanske Granade i kršćanskog kraljevstva Kastilja-La Mancha. Prije svega naselili su stanovništvo iz Leóna i Kastilje, a osnovano je i upravno vijeće "Fuero de Cuenca" od srednjeg plemstva, koje se borilo za dvorsku službu.
Tokom 16. vijeka, Baeza i susjedna Úbeda su se razvijale zahvaljujući proizvodnji tkanina, te su lokalni plemići zaposlili slavne arhitekte (kao što je Andrés de Vandelvira) da im u gradu izgrade nove palače, crkve i javne trgove u modernom talijanskom stilu renesanse.
Tokom 17. vijeka, zbog gospodarskog pada, grad se prestao razvijati i nisu nicale nove građevine, te je grad ostao primjerom renesansne arhitekture.
Znamenitosti
U gradu se nalazi mnogo spomenika i građevina od povijesnog i umjetničkog značaja, od kojih su gotovo svi u renesansnom stilu. God. 2003. godine postali su UNESCO-va svjetska baština, zajedno s povijesnim središtem grada Úbeda.
Najznamenitiji su:
Gradska vijećnica (Ajuntamiento) se sastoji od dvije građevine u pleterskom stilu spojene lukom.
Staro sveučilište (Antigua Universidad) je osnovano 1538. godine i danas je ljetna škola pri Sveučilištu u Granadi.
Gospina katedrala je izgrađena preko maurskedžamije 1227. godine i njen najstariji dio je donji dio zvonika s tri islamsa luka. Obnovljena je 1529. godine u gotičkom stilu s tri broda, pilastrima i križnim svodom. Toranj je obnovljen 1549., a kapela sv. Mihovila dodana 1560. godine. Arhitekt Andrés de Vandelvira je završio cijeli kompleks u renesansnom stilu.
Slavoluk Villalara (Arco de Villalar) je podignut 1521. godine nakon bitke za Villalar.
Palacio de Jabalquinto ima ulazna vrata okružena s dva kružna pilastra s pleterskim kapitelima, i bogatim dekoracijama između njih, te renesansno dvorište i barokno stubište.
Romanička crkva sv. Križa (Santa Cruz) ima tri broda, polukružnu apsidu i vizogotski luk na jednom bočnom zidu.
Trgovi Plaza de España i Paseo de la Constitucíon
Kapela sv. Franje iz 1538. godine je nedovršena renesansna građevina.
Gotička crkva sv. Pavla ima renesansni portal, tri broda i gotičke kapele.
Vrata Ubede imaju samo jedan od izvorna tri luka.
Fontana Djevice Marije iz 1564. god.
Fontana lavova je donesena iz rimskog grada Cástulo i vjeruje se da predstavlja Hilmiceu, ženu kartaškog vođe Hanibala.
Sjemenište sv. Filipa Nerija iz 1660. godine.
Ulaz u Staro sveučilište
Crkva sv. Križa (13. st.)
Kolegij sv. Ignacija
Gospina katedrala
Unutrašnjost katedrale
Pročelje palače Jabalquinto
Balkon stare gradske vijećnice
Palača pravde, bivša klaonica iz 16. st.
Oltar crkve Karmelićanskog samostana Utjelovljenja