Od 18. vijekaatika dobija i svoje drugo značenje, kao termin za završnu obično znatno nižu etažu
iznad vijenca, iznad koje se nalazi krovna konstrukcija. Taj način korištenja atika kao prostora za stanovanje, razvijen je u francuskojklasicističkojarhitekturi - kao attiqe, na osnovu tog je proizašla i moderna engleska riječ attic za potkrovlje.[1]