Arheološko nalazište Nadin nalazi se u današnjem Nadinu, na putu Zadar - Benkovac, Hrvatska. Na lokalitetu se nalaze: liburnsko-rimsko naselje i liburnska i antička nekropola^[1] Nekropola podno Nedinuma, značajnog liburnskog i rimskog naselja - arheološki sondiranog i prisutnog u antičkim pisanim izvorima - reprezentativni je uzorak liburnskog kulta mrtvih i kulture Liburna u cjelini. Na toj nekropoli, od bronzanog, željeznog i antičkog (rimskog) doba, odražavaju se glavna zbivanja u zajednici Liburna.

Probna istraživanja u naselju počela su 2015. godine. Financirali su ih National Geographic Society (2015.) i Rust Family Foundation (2016.) uz saradnju Sveučilišta u Zadru. Tokom maja i juna 2019. nastavljena su sistematska arheološka istraživanja pod vodstvom voditeljice Martine Čelhar, arheologinje s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Riječ je o liburnskom naselju gradinskog tipa iz željeznog doba. S ovom gradinom prostorno su bile povezane i dvije druge obližnje gradine, Vinac i Križova glavica, podignute u bronzanom dobu. Površina starog Nadina unutar bedema iznosila je 7,5 hektara, i u predrimsko vrijeme u njemu je moglo živjeti oko 400 stanovnika. Gradina se nalazila u zaleđu Iadera (Zadar), u središtu Ravnih kotara, obradivom i plodnom području.

Liburnske kuće nisu imale klasične zidove s dva lica, nego bazu od kamenja, a nadgradnja je bila od drveta, greda, stupova i pruća, na što se stavljala glina, kućni lijep. Živjelo se u kućama od organskog materijala, drva i gline. Nisu trajale vječno pa su se često gradile. I sam bedem je vremenom dograđivan pa je u vrijeme helenizma bio je opasan megalitskim bedemima, po uzoru na grčke gradove, građen od grubo klesanih blokova i onih koji su dosta fino i precizno obrađeni.^[2]

Dolaskom Rimljana naselje nastavlja kontinuitet naseljenosti, kada je postao pravi grad, municipij Nedinum, i jedan od nekoliko najvažnijih gradova rimskog vremena na prostoru sjeverne Dalmacije. Stanovnici Nedinuma oslobođeni su plaćanja tributa još od prije Oktavijanova vremena, a upisani su u Klaudijevski tribus. U vrijeme namjesnika provincije Publija Kornelija Dolabele utvrđene su granice zajednice.

Nedin je kao municipij s rimskim građanskim pravom funkcionirao tokom I. stoljeća za vrijeme careva Tiberija ili Klaudija, a za vrijeme cara Nerve u funkciji je gradski ordo i municipalna samouprava.

Do sada je na natpisima zabilježeno funkcioniranje šest magistrata u Nedinumu i to u službama aedilis, duovir, a možda i officialis.

Nekolicina je tragova njegovanja carskoga kulta. najraniji natpis postavljen je u čast Božanskog Nerve, nakon 98. godine kada je proglašen božanstvom, natpis posvećen caru Marku Aureliju, caru Karakali kojem se podiže kip s bazom te iz 3. stoljeća natpis s baze kipa cara Valerijana.^[3]

Od natpisa se sačuvao i jedan (CIL III 2871) koji govori o gradnji, odnosno podizanju portika kojeg je dao izgraditi izvjesni Tit Turanij, dužine sto koraka i dvadeset širok. U natpisu se spominje i svetište koje je posvećeno božici Latri čiji je kult prisutan u Nedinu na mnogim natpisima.^[2]

Žensko božanstvo koje se izdvaja po broju posveta u Liburniji je zasigurno Latra. Julijan Medini u svom radu Latra – dea Neditarum donosi ukupno dvanaest epigrafskih spomenika koji su bili posvećeni toj liburnskoj božici. Po rasporedu i broju nađenih natpisa njih šest nađeno je u Nedinumu te se nameće zaključak da je središte Latrina kulta bilo upravo u današnjem Nadinu.

Aarheološkim iskopavanjem velike liburnske nekropole “na ravnome” ispod liburnsko-rimskog naselja na Gradini u nekoliko navrata 2005., 2009., 2013., 2015. godine, istraženo je oko 850 ². Pružala se u dužini od oko 350 metara. Dobiveni su novi, kvalitativno važni podaci za analizu prostornosti liburnske nekropole.^[4]

Zbog rimskih i kasnijih intervencija od svih otkrivenih liburnskih grobova ipak je samo mali broj ostao netaknut. Stoga se u mnogima nalaze samo ulomci kostura i artefakata. Najčešći tip grobne arhitekture je kamena škrinja u koju se polagao pokojnik u zgrčenom položaju. Postoje i pokopi bez škrinje, direktno u zemlju; to su jednostavne grobne rake, na različite načine zaštićene kamenjem. I u njih su se pokojnici polagali u zgrčenom položaju

Nadinski kompleks daje sliku o vremenu i naravi temeljnih liburnskiih kulturnih procesa: prvoj stabilizaciji, etničkoj homogenizaciji Liburna, usponu željeznodobnog društva, helenizaciji i na kraju romanizaciji, kojoj su Liburni bili izloženi prije ilirskih plemena u unutrašnjosti ili Dalmata koji su ratovali dva stoljeća u pokušaju da sačuvaju samostalnost.

Na istraženom dijelu liburnske nekropole sahranjivanje je počelo tokom 7. stoljeća što se zaključuje po materijalnim nalazima, koji predstavljaju klasičnu fazu razvoja liburnske kulture. Uglavnom su to kod Liburna već poznati tipovi: lučna fibula, pijavičasta fibula (a sanguisuga), fibula s niskim lukom i dugom nogom, različite inačice fibula s tri dugmeta na luku (a tre bottoni), zmijolike fibule s krilcima i rozetama, fibule sa zrnom jantara na luku, različite inačice fibula protocertosa. Pronađene su i: višeglave igle, igle s kuglastom glavicom, spiralno-trakaste narukvice.

Većina kulturnih pokretnih ostataka zapravo je pronađena oko liburnskih pokopa, gdje su bili pomiješani s ljudskim i životinjskim kostima. Među nalazima prevladava helenistička keramika. Najbrojniji su ulomci reljefne keramike, zatim crnopremazane i Gnathia keramike. Ostale vrste (obična siva, smeđepremazana, crvenopremazana, crvenofiguralna) slabije su zastupljene. Riječ je o bogatom izboru posuđa koje je imalo važnu ulogu u pogrebnom obredu stanovnika liburnskog Nadina: ponajprije kod posluživanja, miješanja i ispijanja pića (vina) te kod konzumiranja hrane. Zastupljena je i rimska keramika te, u manjim količinama, tipična liburnska. Uokolo i unutar liburnskih grobova pronađeni su brojni elementi liburnskog nakita i nošnje.

Najintenzivnije sahranjivanje je u 5./4. stoljeću p.n.e. Najčešći nalazi su: prstenje, pojasne kopče, fibule latenskih šema koje su od svih najbrojnije, tipa Baška, inačice fibule tipa Certosa s dugmetom na nozi koja je proširena i na okolna područja (Japodi, Histri, Dolenjska) i druge.

Arheobotanička analiza rađena je na osnovu makrobotaničkih ostataka s keramičkih ulomaka. Brojnost nalaza krupnozrnih žitarica (Cerealia) i prisustvo u svim slojevima ukazuje kako su one činile osnovu prehrane. Identifikovani su: ječam (Hordeum vulgare) i njegove tri podvrste: dvoredni ječam (Hordeum vulgare var. distichum), četveroredni ječam (Hordeum vulgare var. tetrastichum) i šesterororedni ječam (Hordeum vulgare var. hexastichum). Zabilježene su četiri vrste pšenice: jednozrna (Triticum monococcum), dvozrna (Triticum dicoccum), pravi pir (Triticum spelta) i tvrda pšenica (Triticum durum grupa) u dvije varijante – labavog i gustog klasa, proso (Panicum miliaceum) i klipasti muhar (Setaria italica).

Identificirane su i razne drvenaste biljke: vinova loza (Vitis vinifera), maslina (Olea europaea), smokva (Ficus carica), žira (Quercus sp.), trešnja (Prunus avium), trnina (Prunus spinosa) i drijen(Cornus mas) koje svjedoče sakupljačkim aktivnostima van naselja.^[5]

Preliminarne analize, rađene na liburnskoj populaciji, pokazuju da kod stanovnika antičkog Nadina nije bila pretjerano zastupljena morska prehrana (riba, školjke), već se ishrana temeljila na različitim žitaricama, grahoricama i namirnicama životinjskog porijekla.

Rimska nekropola je tipa “uz prometnicu”. Na parcelama nije otkriven veći broj rimskih pokopa. Unutar parcele 1 sačuvana su tek tri paljevinska pokopa u keramičkim urnama te jedan paljevinski u amfori. Rimskom periodu se može pripisati i određeni broj inhumiranih pokojnika u ispruženom položaju. Njih odlikuje izostanak grobnih nalaza.^[6]