Andrej Aleksandrovič Ždanov (Андре́й Алекса́ндрович Жда́нов) (26.2. 1896. — 31.8. 1948.) bio je sovjetski političar.
Ždanov je pristupio boljševicima 1915. godine i probio se kroz partijske redove, postajući vođa komunističke partije Lenjingrada nakon atentata na Sergeja Kirova 1934. godine. Tokom drugog svetskog rata, Ždanov je bio zadužen za odbranu Lenjingrada, a sam Staljin ga je držao kao svog potencijalnog zamjenika tako da je pred kraj život Ždanov postao predsjednik parlamenta Sovjetskog Saveza.
Njegova ideologija, poznata kao Ždanovizam, definisala je ranu kulturu Sovjetskog Saveza. Promovisao je socijalni realizam i naučni pristup umetnosti.
Ždanov je prema službenoj verziji umro u Moskvi od bolesti srca 31.8.1948. Mnogo godina kasnije je Nikita Hruščov u svojim memoarima tvrdio kako je Ždanov bio alkoholičar te da je Staljin nedugo pred njegovu smrt na njega vikao "da prestane piti išta osim voćnih sokova".[1] S obzirom da je Staljin više puta davao do znanja kako Ždanova smatra za jednog od svojih potencijalnih nasljednika, među historičarima postoje špekulacije o tome da su njegovi suparnici Lavrentij Berija i Georgij Maljenkov nastojali koristiti njegovo loše zdravlje kako bi ga posredno ili neposredno eliminirali. Ždanovljeva smrt je bila jedno od obrazloženja za čistku jevrejskih kadrova u tzv. ljekarskoj aferi nedugo pred Staljinovu smrt.
Ždanovljev sin Jurij se godinu dana nakon očeve smrti oženio za Staljinovu kćer Svetlanu, s kojom je bio u braku do 1960.
Izvori
