921
- Ovo je članak o godini 921.
Godina 921. (CMXXI) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru.
Događaji
- 13. 2. - Umro češki knez Vratislav I, nasljeđuje ga malodobni Vjenceslav I, regent mu je baka Ljudmila, dok u septembru ne bude ubijena po nalogu Vjenceslavove majke Drahomire.
- 20. 2. - Inauguracija Mahdije, nove fatimidske prijestolnice nakon Raqqade (mada još nije završena; služi do 948).[1]
- 11 - 18. 3. - Vizantijsko-bugarski rat 913–927 - Bitka kod Pige ("Izvora"): Vizantinci potučeni nadomak Carigrada. Zapaljene okolne palate i opljačkan kraj severno od Zlatnog roga.
- Pre ovoga: car Roman I je poslao Potha Argyra u Bugarsku, koji je stigao do Aque Calide/Burgasa, ali je deo ove armije uništen u zasedi; patrijarh Nikola Mistik predlaže bračni savez bugarskom caru Simeonu, ali ovaj hoće vizantijski presto.
- Simeon ratuje u Trakiji, opseda Jedrene, Vizantinci, za diverziju, podstiču srpskog vladara Pavla Branovića protiv Bugara, ali ovi ga obaraju.
- U Srbiji vlada Pavle Branović ili Zaharija Pribislavljević (nejasna hronologija). Zaharija dolazi uz pomoć Bugara, ali se i on, kao Pavle, okreće Vizantincima.
- proleće - Druga fatimidska invazija Egipta: al-Kaim zauzima veći deo Gornjeg Egipta. U toku je diplomatski i propagandni sukob između Fatimida i Abasida.
- 21. 5. - Vizantijski car Roman I Lakapin postavio je sina Hristofora za suvladara (do njegove smrti 931).
- maj/jun - Abasidska al-Dulafijeva flota povratila Aleksandriju od Fatimida.
- april - Pobuna protiv vizantijskih vlasti u Apuliji: u Ascoliju je ubijen strateg Ursoleon. Ovu pobunu je podržao knez Landulf I od Beneventa.
- 21. 6. - Abasidski kalif al-Muqtadir iz Bagdada šalje diplomatsku misiju na dvor Povolških Bugara, koja tamo stiže sledećeg maja - njen član je i Ahmad ibn Fadlan, koji ostavlja putopis.
- 8. 7. - Al-Kaim naređuje povlačenje fatimidskih snaga iz Fajuma i Egipta - ostavljena je sva teška oprema, mnogi su stradali na teškom maršu kroz pustinju (manjih napada će biti i sledećih godina, do uspešne fatimidske invazije 969).
- ljeto - Njemački kralj Heinrich Ptičar sa vojskom ulazi u Bavarsku i dobiva zakletvu vjernosti od Arnulfa Lošeg.
- 15. 9. - Poslije Ljudmilinog ubistva, Vjenceslavova majka Drahomira je novi regent (do 924).
- 7. 11. - Bonnski ugovor, tj. Pakt prijateljstva između vladara dve Franačke, Karla III i Henrika I: uzajamno priznanje granica (Lotaringija je Karlova) i autoriteta (Karlo zbačen već sledeće godine a Henrik će ubrzo priznati uzurpatora).
Kroz godinu
- Mađarske invazije Evrope: poražavaju neprijatelje cara Berengara kod Verone, dogodine stižu na jug Italije. Pominje se mađarski upad u Istočnu Franačku, poraženi su kod Blajburga u Koruškoj i u Alzasu (članak o Henriku Ptičaru na en Wiki).
- 921-22 - Krinitis Arotra (Krenites Arotras) postavljen je za stratega teme Peloponez, zadužen za gušenje pobune slovenskih Jezerita i Milinga.
- Bitka kod Sevana: Armeni pod kraljem Ašotom II su porazili pokušaj invazije iranskih Sadžida iz dan. Azerbejdžana.
- Umro vikinški kralj Northumbrije Ragnall ua Ímair, nasleđuje ga rođak Sitric Cáech (do 927), koji napušta prijestolje Dublina, a koje preuzima Gofraid ua Ímair (do 934). Gofraid predvodi haranje kraja oko Armagha. Numizmatički podaci sugeriraju da je Sitric narednih godina povratio dio Mercije pod vikinšku vlast.
- Pet dinastija i Deset kraljevstava: Službeni zapisi kineske dinastije Kasniji Liang navode kako su Kitani pokorili sva "barbarska" plemena na sjevernoj granici. Wang Rong, jedini vladar države Zhao u Hebeiu je ubijen ovog proleća, nasleđuje ga usvojenik Zhang Wenli, ali umire najesen, u vreme Li Cunxuove invazije. Wenlijev sin Zhang Chujin se održao do sledeće godine.
- U Angkoru je posvećen Višnuov hram Prasat Kravan.
- Na severu današnje Kambodže se osniva grad Koh Ker (/Kah Ke/, tada Lingapura ili Chok Gargyar), koji će 928-944. biti prestonica Kmerskog Carstva umesto Angkora.
Rođenja
Smrti
Izvori
- ↑ Gilbert Meynier (2010) L'Algérie cœur du Maghreb classique. De l'ouverture islamo-arabe au repli (658-1518). Paris: La Découverte; pp.38.
- ↑ Gilbert Meynier (2010) L'Algérie cœur du Maghreb classique. De l'ouverture islamo-arabe au repli (658-1518). Paris: La Découverte; pp.28.
|
|