Čedad

Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568. – 774.)
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Italija
Godina uvrštenja	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iii, vi
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1318
Koordinate	46°05′26″N 13°26′06″E / 46.0905°N 13.435°E
	v; r; u;

Čedad
	Cividale del Friuli; Cividât
	; Panorama gradskoga središta
država	Italija
regija	Furlanija-Julijska krajina
pokrajina	Udine (Videm)
frazioni	Carraria, Fornalis, Gagliano, Grupignano, Purgessimo, Rualis, Rubignacco, San Giorgio, Sanguarzo, Spess
	Vlast
• gradonačelnik	Stefano Balloch
	Površina
• Ukupna	50 km²
Visina	135
Koordinate	46°05′N 13°26′E / 46.083°N 13.433°E
	Stanovništvo (31. prosinca 2010.)
• Entitet	11 615; (229,32)
Vremenska zona	SEV (UTC+2)
Poštanski broj	33043
Pozivni broj	0432
	Čedad čedadski položaj na zemljovidu Italije
	v; r; u;

Čedad^[1]^[2] (tal. Cividale del Friuli, furl. Cividât, slov. Čedad), grad i općina u sjevernoj Italiji, u Udinskoj pokrajini, u Furlanskoj i Julijskoj krajini. U njemu prebiva 11 615 stanovnika (2010.).

Najpoznatiji čedadski stanovnici bili su Paulus Diaconus koji je tu živio u 9. stoljeću i glumica Adelaide Ristori iz 19. stoljeća.^[3]

Zemljopis

Čedad (Cividale del Friuli) leži u slikovitoj kotlini rijeke Natisone^[3] (Nadiža) udaljen 15 km sjeveroistočno od Udina. On se nalazi na raskrsnici Alpa i Jadranskoga mora, nedaleko od slovenske granice.

Povijest

Grad je osnovan za rimskih vremena pod imenom Forum Julii,^[4] najvjerojatnije po Juliju Cezaru.^[3] Za ranoga srednjega vijeka bio je prijestolnicom prvoga langobardskoga vojvodstva na Apeninskom poluotoku. Između 730. – 1238. bio je sjedište akvilejskih (oglejskih) patrijarha.^[3] Između 1419. – 1420. potpao je pod Mletačku Republiku kao i ostala Furlanija,^[3] i otad mu je važnost opala.

Stanovništvo

Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 10 804. Djeca i mladi činili su 11,6 %, a starije osobe 29,8 % stanovništva.^[5]

Popis stanovništva
Godina	Br. stan.	±%
1871.	8413	—
1881.	8118	−3,5 %
1901.	9041	+11,4 %
1911.	10 031	+11,0 %
1921.	11 622	+15,9 %
1931.	11 446	−1,5 %
1936.	10 424	−8,9 %
1951.	11 445	+9,8 %
1961.	10 799	−5,6 %
1971.	11 041	+2,2 %
1981.	11 311	+2,4 %
1991.	11 215	−0,8 %
2001.	11 373	+1,4 %
2011.	11 378	+0,0 %
2021.	10 875	−4,4 %
Izvori: ^[6]^[7]

Etničke skupine

Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (9324 – 88,9 %), Albanija (164 – 1,6 %), Bosna i Hercegovina (105 – 1 %), Belgija (105 – 1 %), Rumunjska (86 – 0,8 %), Francuska (57 – 0,5 %), …^[8]

Znamenitosti

Čedad ima brojne ranokršćanske spomenike koji sežu do početka 8. stoljeća, to su oktogonalni baptisterij i kapela samostana Santa Maria in Valle te oltar crkve San Martino. Ostale znamenitosti grada su katedrala Santa Maria Assunta (obnovljena 1458. i 1502.), Đavolji most iz 1442. uz par srednjovjekovnih crkava i palača.^[3]

Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Čedadu to je Area della Gastaldaga, područje s ostacima patrijarhalne palače (današnji Nacionalni arheološki muzej) patrijarha Callista s bazilikom (slika desno) i krstionicom sv. Ivana Krstitelja, te kompleks langobardskog hrama (danas oratorij Santa Maria in Valle) koji ima jedine čiste lombardijske frizove, koji su jedina poveznica između umjetnosti antike i karolinške renesanse.

Lokalni arheološki muzej čuva puno langobardskih i gotičkih artefakata.

Po Čedadu je prozvano i Čedadsko evanđelje (Čedadski evanđelistar), za koji su monasi tvrdili da je od ruke sv. Marka. Evanđelistar je iz razdoblja od 6. stoljeća do 7. stoljeća s upisanim imenima hodočasnika među kojima su hrvatski knezovi Trpimir i Branimir, te hrvatskopanonski knez Braslav.

Gospodarstvo

Čedad je prije svega trgovačko središte svoga kraja, s nešto malih industrijskih pogona, uz to je za gospodarstvo (prirad) grada važan i turizam.^[3]

Unutarnje poveznice

Čedadski rukopis

Izvori

↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 185. (Crolist)
↑ Mirko Pak, Jaroslav Šašel, Branko Marušić, »Čedad«, u enciklopediji: Ivo Cecić, v. d. gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., 3. sv. : Crn – Đ, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., str. 225. – 226.
↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g Cividale del Friuli (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 1. studenoga 2014.
↑ R., »Čedad (Cividale)«, u publikaciji: Žarko Domljan, gl. ur., Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. : (A – J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., ISBN 86-7053-001-5 (sv. 2.), str. 264. (NSK), (COBISS.SI)
↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Čedad

[HP5-1] Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 185. (Crolist)

[EJ-2] Mirko Pak, Jaroslav Šašel, Branko Marušić, »Čedad«, u enciklopediji: Ivo Cecić, v. d. gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., 3. sv. : Crn – Đ, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., str. 225. – 226.

[brit-3] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g Cividale del Friuli (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 1. studenoga 2014.

[LEJ-4] R., »Čedad (Cividale)«, u publikaciji: Žarko Domljan, gl. ur., Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. : (A – J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1984., ISBN 86-7053-001-5 (sv. 2.), str. 264. (NSK), (COBISS.SI)

[5] Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

[6] Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994

[7] Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)

[8] Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

v r u Svjetska baština u Italiji
	Kulturna baština (56)	Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Domus de Janas, pogrebna tradicija prapovijesne Sardinije (2025.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Kazališta u talijanskom stilu kondominija (2026.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa²⁾ (2011.) • Raetinska pruga¹⁾ (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina ¹⁾ (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Via Appia, Regina Viarum (2024.) • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
	Prirodna baština (6)	Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe²⁾ (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Krške i evaporitne špilje Sjevernih Apenina (2023.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio³⁾ (2003.)
	Nematerijalna svjetska baština u Italiji (21)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ²⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala ⁶⁾ Zajedno s više zemalja

PROFILPELAJAR.COM