Zabargad

Zabargad
Zabargad ar. Geziret El Zabargad; eng. St. John's Island – Otok sv. Ivana
	Otok
Položaj
Koordinate	23°36′35″N 36°11′45″E / 23.6097°N 36.1958°E
Smještaj	guvernerat Al Bahr al Ahmar
Država	Egipat;
More	Crveno more
Fizikalne osobine
Površina	4,5 km2
Duljina	3,5 km
Širina	2,8 km
Najviši vrh	235 m
Stanovništvo
Broj stanovnika	nenaseljen
	Zabargad Zabargad na zemljovidu Egipta Zabargad Zabargad na zemljovidu Crvenog mora
	Normativni nadzor wikipodatci; wikislike;
	v; r; u;

Zabargad (Geziret El Zabargad, također eng. St. John's Island – Otok sv. Ivana je najveći u skupini otoka u Nečistom zaljevu, na egipatskoj obali Crvenog mora. Prostire se na površini od 450 km². Otok nije kvartarni vulkanski otok, već se vjeruje da je izdignut dio materijala gornjeg plašta. Najbliži otok poznat je kao Stjenoviti otok. Otok se nalazi malo sjevernije od Rakove obratnice, a njegova najviša točka je na 235 m/nm.

Povijest

»Prije sredine 270-ih [pr. Kr.] ptolemejska aktivnost duž afričke obale Crvenog mora bila je ograničena na malo značajnih rezultata osim otkrića nalazišta 'topaza' na otoku Gazirat Zabarjad jugoistočno od Ras Banasa . ...«

(Plinije)

Plinije, HN 37, 108 spominje veliki topaz koji je donesen u Egipat kao dar za Ptolomejevu I. kraljicu Bereniku I.^[1]

Geologija

Otok se smatra geološki jedinstvenim jer je uzdignutog plašta, fragmenta sublitosfere Crvenog mora. Stijene na otoku su uglavnom magmatske stijene iz donje kore. Otok se pojavio iznad razine mora nakon što su se Afrička i Arapska ploča približile, što je uzrokovalo uzdizanje stijena u donjoj kori. Otok sadrži tri mase peridotita, koji su bogati dragim kamenom peridotom (olivinom). Vjeruje se da je otok prvi otkriveni izvor peridota, koji se u davna vremena nazivao topaziosom, otuda i grčki naziv za otok, Topazios. Na otoku se mogu pronaći slojevi spinela - lerzolita s bezvodnim Al-diopsidnim piroksenitima i hidrogeniziranim Cr-diopsidnim piroksenitima.

Plinije, XXXV, poglavlje 22 kaže da je, prema Jubi, otok "Topazus u Crvenom moru" također imao rudnike koji su proizvodili sandarah (realgar) i oker, "ali nijedan od njih nam se ne uvozi s tog mjesta."^[2]

Priroda

Otok je dio Nacionalnog parka Gabal Elba, što znači da je otok zaštićen. Međutim, otok je bio zatvoren za javnost godinu dana zbog oštećenja koralja i uznemiravanja ptica koje se na otoku razmnožavaju.

Ptice

Otok služi kao mjesto za razmnožavanje najmanje devet poznatih vrsta ptica. Najnovije otkriće bilo je ono od 150 parova mrkog sokola (Falco concolor) u listopadu 1994.

Biljni svijet

Na otoku ima vrlo malo vegetacije zbog nedostatka tla.

Koralji i morski svijet

Koralji okružuju otok i djeluju kao barijera za ribe i ostale morske životinje koje žive među njima. Međutim, koralji su nedavno oštećeni zbog povećane turističke aktivnosti i širenja ronilačke industrije na otoku. Koralj se nalazi otprilike 25 metara ispod površine.

Ribe koje se mogu naći u obližnjim vodama i koraljima su:

Poligače
Murinke
Osmokračnjaci
Papilloculiceps longiceps (Riba-krokodil)
Sipe

Turizam

Otok se nalazi u blizini koraljnih grebena, koji su popularna ronilačka atrakcija za turiste. Ronilačka industrija na otoku je porasla, kao i turistička industrija na otoku općenito, što je rezultiralo izgradnjom hotela i ronilačkih polica. Plaže su često mirne i relativno netaknute razvojem. Međutim, većina turista ide na ovaj otok kao "usputnu stanicu" prije odlaska na Stjenovit otok na jugu.

Izvori

↑ On the Erythraean Sea. Agatharchides of Cnidus. Translated from the Greek and edited by Stanley M. Burstein. The Hakluyt Society. London. 1989, p. 6 and n. 2.
↑ The Natural History by Pliny the Elder. Vol. VI. Translated by John Bostock and H. T. Riley. Henry G. Bohn, York St., Covent Garden, London, pp. 239-240 and n. 34.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Zabargad

[1] On the Erythraean Sea. Agatharchides of Cnidus. Translated from the Greek and edited by Stanley M. Burstein. The Hakluyt Society. London. 1989, p. 6 and n. 2.

[2] The Natural History by Pliny the Elder. Vol. VI. Translated by John Bostock and H. T. Riley. Henry G. Bohn, York St., Covent Garden, London, pp. 239-240 and n. 34.

[1]

[2]

PROFILPELAJAR.COM