PROFILPELAJAR.COM

Ras Banas

Ras Banas
Poluotok
Položaj
Koordinate23°57′14″N 35°40′26″E / 23.953977°N 35.673790°E / 23.953977; 35.673790
Država
MoreCrveno more
Stanovništvo
Broj stanovnikanenaseljen
Ras Banas na zemljovidu Egipta
Ras Banas
Ras Banas
Ras Banas na zemljovidu Egipta
Zemljovid

Ras Banas je poluotok u Egiptu, na obali Crvenog mora. Zaljev zaštićen južno od njega naziva se Nečisti zaljev, u čijem se dnu nalazi drevna luka Berenika. Vjeruje se da je otok Mukawwa, južno od vrha poluotoka, možda u nekom trenutku u prošlosti bio povezan s poluotokom, no provedeno je malo ili nimalo istraživanja koja bi potkrijepila tu tvrdnju.

Povijest

Ras Banas ima burnu vojnu povijest.

Ono što je tada bio samo mali vojni aerodrom korišteno je za smještaj egipatske zračne baze u kojoj je bio smješten dio 9. eskadrile lakih bombardera opremljene Iljušinom Il-28, koje su bombardirali četiri Sud Aviation Vautoura izraelskih zračnih snaga tijekom Šestodnevnog rata 5. lipnja 1967.. U ovom sukobu uništeno je 29 egipatskih Il-28, u usporedbi sa samo dva u zračnim borbama.

Služila je kao sovjetska vojna baza sve dok se nisu iselili.[1] Sovjetima je dopušteno izgraditi bazu nakon sporazuma o ribolovu između SSSR-a i Ujedinjene Arapske Republike (Egipat) iz 1964.[2] Sovjeti su započeli izgradnju baze 1970. godine, što je postala njihova prva baza u Egiptu, iako je izgradnja baze držana u tajnosti sve do 1972. godine kada su izraelske novine objavile detalje o bazi. Egipatska vlada nastavila je pokušavati prikriti bazu tvrdeći da se u Bereniki gradi nova luka s cestom koja se odatle gradi do Asuana, iako kroz izuzetno težak teren. Ova nova cesta omogućila bi prijevoz proizvoda iz tog područja do Asuana, a također bi omogućila hodočasnicima putovanje iz Egipta u Saudijsku Arabiju. Ove tvrdnje egipatske vlade kasnije su se pokazale netočnima nakon međunarodne istrage.[3] U srpnju 1972. egipatski predsjednik Anwar Sadat, nastojeći uspostaviti dobre odnose sa SAD-om, je naredio Sovjetima da odu.[4]

U veljači 1979., Anwar El Sadat potaknuo je Harolda Browna, tadašnjeg ministra obrane SAD-a, da razmotri korištenje poluotoka kao američkog pomorskog i zračnog objekta. U početku Sjedinjene Države nisu pokazivale interes za lokaciju, no ponuda je postajala sve privlačnija. Kako bi dobile kongresno odobrenje za obnovu vojnih objekata na Ras Banasu, SAD su zahtijevale pisani sporazum Egipta kojim bi se SAD-u dopustilo korištenje objekata. Sadat je oklijevao dati svoj pisani sporazum i inzistirao je da bi njegova usmena obveza bila primjerena. Međutim, prilikom svog posljednjeg posjeta Washingtonu, DC, 1981., potpisao je pismo kojim se SAD-u dopušta korištenje Ras Banasa.[5] Položaj Ras Banasa omogućio mu je da potencijalno služi kao polazna točka za operacije u Perzijskom zaljevu i za druge bliskoistočne i sjevernoafričke nepredviđene situacije.[6]

Početni planovi koje je izradio Pentagon uključivali su pretvaranje objekta u objekt za trupe CENTCOM-a te za stacioniranje bombardera B-52 i transportnih zrakoplova C-5.[7] Međutim, zbog nedostatka pisanog sporazuma s Egiptom i naknadnog nedostatka odobrenja za financiranje projekta u to vrijeme, planovi su odbačeni. Planovi su oživljeni nakon pisanog sporazuma Egipta, iako su smanjeni. Novi planovi umanjili su važnost objekta CENTCOM-a izgradnjom POL objekata. Prijedlozi su također uključivali izgradnju postrojenja za desalinizaciju vode s mrežom za distribuciju vode, poboljšanja zračne luke (uključujući izgradnju nove piste), izgradnju skladišta, skladišta goriva i vojarni sposobnih za smještaj 25 000 američkih vojnika.[8] Egipat je imao rezerve prema izgradnji formalne baze CENTCOM-a na tom mjestu zbog zabrinutosti da bi to moglo postati predmet nasilja radikalnih Arapa. To je dodatno pojačano nakon atentata na Sadata 1981. U svibnju 1981. planove su osudile kairske novine Ash-Sha'b kao "prijetnju našoj neovisnosti i suverenitetu".[9] Godine 1982. Hosni Mubarak odbio je izgradnju stalne američke zračne baze na Ras Banasu, iako je jasno dao do znanja da Zajedničke snage za brzo raspoređivanje mogu koristiti vojne objekte na Ras Banasu u slučaju stvarne nužde.[10]

Procijenjeni trošak izgradnje američkih vojnih objekata iznosio je 522 milijina dolara, što ga čini drugim najskupljim projektom u strateškoj mreži Washingtona u jugozapadnoj Aziji, a nadmašio ga je samo Diego Garcia.[6] Međutim, vjerovalo se da bi troškovi mogli porasti i do 1,6 milijardi dolara.[11] Od troškova koji su navedeni za razvoj Ras Banasa, to je uključivalo 7 milijuna dolara danih iz rezervnih fondova ministra obrane za uspostavu aktivnosti mobilizacije izgradnje 1982.[12] Međutim, 1983. Egipat je najavio da će razviti Ras Banas bez američke pomoći nakon što su pregovori između dviju zemalja propali zbog neslaganja oko korištenja Ras Banasa. Međutim, pregovori su nastavljeni, što je rezultiralo sporazumom da će se bazom upravljati zajednički. [12]

Međutim, do 1985. godine, kada je Europa odbila financirati egipatsku obnovu Ras Banasa kao vojne baze, Sjedinjene Države su odlučile u potpunosti napustiti svoj ambiciozni projekt.[8] Unatoč tome, Sjedinjene Države koriste bazu za neke vojne operacije. Na primjer, koristila ju je kao luku pristajanja američke Šeste flote u prvim mjesecima Zaljevskog rata.[1]

Abdel Fattah el-Sisi rijetko je razmatrao poluotok kao novo naseljeno središte za EGypt Vision 2030, za slučaj da se rastuća populacija Velikog Kaira preseli u druge gradove i naselja.

Klima

Köppen-Geigerov sustav klasifikacije klime klasificira klimu kao vruću pustinju (BWh).

Klimatološki srednjaci za Ras Banas
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 24,8 25,9 27,5 30,9 33,9 35,5 36,4 36,3 35 33,3 29,9 26,1 31,3
srednja dnevna temperatura, °C 19,1 19,9 21,6 24,7 28,1 29,6 30,8 30,8 29,5 27,7 24,3 20,5 25,6
srednji minimum, °C 13,4 13,9 15,7 18,6 22,4 23,7 25,2 25,4 24,1 22,1 18,7 15 19,8
oborine, mm 0 0 1 1 0 0 0 0 0 1 7 2 12
Izvor: Climate-Data.org[13]

Promet

Ras Banas ima veliku zračnu luku s tri asfaltne piste, 3022 m, 3018 m i 2926 m duljine. Njime upravljaju egipatske zračne snage.[14]

Izvori

  1. ↑ a b Gerson, Joseph; Bruce Birchard. 1991. The Sun Never Sets: Confronting the Network of Foreign U.S. Military Bases. South End Press. str. 290. ISBN 0-89608-399-3
  2. ↑ McGwire, Michael; John McDonnell. 1977. Soviet Naval Influence: Domestic and Foreign Dimensions. Praeger Publishers. str. 316
  3. ↑ Abir, Mordechai. 1974. Oil, Power and Politics: Conflict in Arabia, the Red Sea and the Gulf. Routledge. str. 128. ISBN 0-7146-2990-1
  4. ↑ Abir, Mordechai. 16. siječnja 1975. Oil, Power and Politics: Conflict of Asian and African Studies, Hebrew University of Jerusalem. Taylor & Francis. ISBN 9780203988688 Prenosi Google Books
  5. ↑ Quandt, William B. 1988. The Middle East: Ten Years After Camp David. Brookings Institution Press. str. 144–5. ISBN 0-8157-7293-9
  6. ↑ a b Lefebvre, Jeffrey Alan. 1991. Arms for the Horn: U.S. Security Policy in Ethiopia and Somalia, 1953–1991. University of Pittsburgh Press. str. 232. ISBN 0-8229-3680-1
  7. ↑ Cordesman, Anthony H. 1987. Western Strategic Interests in Saudi Arabia. Croom Helm. str. 68. ISBN 0-7099-4823-9
  8. ↑ a b Morley, Morris H. 1988. Crisis and Confrontation: Ronald Reagan's Foreign Policy. Rowman & Littlefield. str. 136. ISBN 0-8476-7432-0
  9. ↑ Acharya, Amitav. U.S. Military Strategy in the Gulf. Routledge. str. 105–7
  10. ↑ Burns, William Joseph. 1984. Economic aid and American policy toward Egypt, 1955–1981. State University of New York Press. str. 201. ISBN 0-87395-868-3
  11. ↑ Congressional Quarterly. 1983. U.S. Defense Policy. Congressional Quarterly. str. 187. ISBN 0-87187-258-7
  12. ↑ a b Rais, Rasul Bux. 1986. The Indian Ocean and the Superpowers: Economic, Political and Strategic Perspectives. Routledge. str. 89–90. ISBN 0-7099-4241-9
  13. ↑ Climate: Ras Banas – Climate graph, Temperature graph, Climate table. Climate-Data.org. Pristupljeno 14. kolovoza 2013.
  14. ↑ RAS BANAS – General Airport Information. The Airport Guide. Pristupljeno 11. srpnja 2008.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.