Vuk Vrhovac
| Vuk Vrhovac | |
|---|---|
| Rođenje | 13. studenoga 1903. |
| Smrt | 26. svibnja 1952. (48 god.) Zagreb |
| Poznat(a) po | proizvodnji inzulina |
| Polje | endokrinologija |
Vuk Vrhovac (Srijemski Karlovci, 13. studenoga 1903. – Zagreb, 26. svibnja 1952.) bio je hrvatski liječnik, pionir dijabetologije i organizator domaće proizvodnje inzulina i jetrenih preparata.[1][2]
Životopis
Klasičnu gimnaziju pohađao je u svom rodnom mjestu i Zagrebu. Nakon završetka studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, 1933. i 1934. godine kao pitomac Rockefellerove zaklade boravi u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji studirajući endokrinologiju i proizvodnju inzulina.[1]
Radi na Sveučilištu u Torontu i Laboratoriju Connaught kod Fredericka Bantinga (otkrivača prvog svjetskog inzulina 1921. godine).[3]
Također posjećuje Collipov Institut (Sveučilište McGill), Thorndike Memorial Laboratory (Harvard), Rockefellerov Institut u New Yorku, Carnegie Institute (Sveučilište Johns Hopkins) i ustanove u Washingtonu i Philadelphiji.[4][5]
U Europi, radi na National Institute for Medical Research u Londonu i na Farmakoterapijskom institutu u Amsterdamu.[4]
Jugoslavenska proizvodnja inzulina
Na povratku u zemlju, radi na domaćoj proizvodnji inzulina, prvoj u Jugoslaviji, koju je osnovao i organizirao 1935. u sklopu Škole narodnog zdravlja i Centralnog higijenskog zavoda.
Kasnije organizira širu državnu proizvodnju inzulina u sklopu PLIBAH-a (današnja Pliva). Inzulin je izoliran iz telećih žlijezda te potom kristaliziran uz suradnju Miha Piantanide i biokemičarke Marijane Hermann 1939. godine. Lijek se pojavljuje na tržištu od 1940. godine pod imenom Insulin-Zagreb – biološki standardiziran po preporukama Liga naroda. Time je omogućena lokalna skrb inzulinom, koja je zamijenila uvoz preparata iz Austrije i Danske.[6] Na projektu su radili i budući hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog.[7]

Iste te godine (1940.) osnovao je Savjetovalište za dijabetičare, prvo u ovom dijelu Europe, koji se kasnije pretvara u Centar za dijabetes. Temeljna zamisao bila je objedinjavanje kliničkog, znanstvenog i obrazovnog rada u istoj ustanovi kako bi se dijabetičkim bolesnicima mogla pružiti cjelokupna skrb. Bio je to prvi takav model u Europi. On će kasnije biti baza »hrvatskog modela« liječenja šećerne bolesti, kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija prihvatila za uporabu u zemljama u razvoju.[7][8]
U današnje doba, kada medicina pruža tako sjajne mogućnosti za liječenje ove bolesti, pustiti jednog dijabetičara da živi i umre kao invalid samo zato što nema sredstava za liječenje, zbilja je prava društvena sramota koja se ničim ne da opravdati. – Vrhovac u časopisu Liječnički vjesnik, 1939.[7]
Od 1946. godine vodio je Zavod za kliničku endokrinologiju pri zagrebačkoj Klinici za unutrašnje bolesti.
Godine 1947. boravi u Engleskoj, Švicarskoj, Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj radi studija kliničke endokrinologije (pitomac Svjetske zdravstvene organizacije).

Bio je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dopisni član JAZU. Objavio je oko 20 znanstvenih radova, 14 popularno-medicinskih članaka, 3 popularno-medicinske knjige (Šećerna bolest i njezino liječenje, u 3 izdanja, Alkohol-nikotin i srce, Voće i voćne dijete u zdravlju i bolesti).
Član uredništva nizozemskog medicinskog časopisa Excerpta medica. Član britanskog Royal Society of Medicine.
Istaknuti predstavnik trezvenjačkog pokreta, još kao srednjoškolac organizirao je kolo Saveza trezvene mladeži u svojemu rodnom gradu. U Zagrebu osnovao je veći broj kola Saveza trezvene mladeži. Bio je glavni urednik lista Novi Život od 1929. do 1938. Držao je predavačke turneje o anti-alkoholizmu kroz gradove bivše Savske i Primorske banovine. Uredio i priredio Narodnu čitanku o alkoholu (Andrija Štampar, 1931.).[9] Predaje u tečajevima za usavršavanje liječnika u Školi narodnog zdravlja.[1]
Bavio se i prijevodima s njemačkog kao student (Anorganska kemija C. Oppenheimera, Socijalna kultura i Odgoj Volje F. W. Foerstera). Preveo s engleskog Oboljenja Nadbubrežnih Žlijezda od Thomasa Addisona.[10]

Spomen
- Njegovo ime nosi Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma u Zagrebu, referentni centar za dijabetes u Republici Hrvatskoj i suradna ustanova Svjetske zdravstvene organizacije.
- 1991. godine »hrvatski model« zaštite bolesnika od šećerne bolesti službeno je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija kao jedinstven model u Europi, s Institutom Vuk Vrhovac kao referentnim centrom i modelom za uspostavu dijabetološke skrbi u drugim zemljama (doprinos Zdenka Škrabala).[12][13]
- Ustanova je suosnivač Deklaracije svetog Vincenta u Italiji 1989. godine, izdavač znanstveno-medicinskog časopisa Diabetologia Croatica od 1972. godine.
Izvori
- ↑ a b c Metelgrad - Detalji o Autoru. library.foi.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
- ↑ Vrhovac, Vuk. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
- ↑ autor, Gost. 14. travnja 2021. Povijest inzulina (1. dio). NaInzulinu.com (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2023.
- ↑ a b Vrhovac, Vuk. 1935. Liječnički vjesnik : Glasilo Hrvatskoga liječničkoga zbora. Hrvatski liječnički zbor. Zagreb. str. 30–35
- ↑ Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora - - Godina: 1935 - Broj: 1. library.foi.hr. Pristupljeno 13. srpnja 2023.
- ↑ Pliva d. d. | Hrvatska tehnička enciklopedija. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 8. listopada 2022.
- ↑ a b c Development cooperation through the legacy of the non-aligned movement (PDF)
- ↑ Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 7. lipnja 2023.
- ↑ Štampar, Andrija. 1931. Narodna čitanka o alkoholu. Izd. Jugoslavenskog saveza trezvenosti etc... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ O općim i mjesnim ucĭncima oboljenja nadbubrez̆nih căhura / Priredio Vuk Vrhovac. Wellcome Collection (engleski). Pristupljeno 28. kolovoza 2025.
- ↑ Vrhovac, Vuk. 1939. Šećerna bolest i njezino liječenje. Priručna knjiga za dijabetičare. Tipografija D.D... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.
- ↑ Sveučilišna klinika za dijabetes i endokrinologiju. www.kb-merkur.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.