PROFILPELAJAR.COM

Talovci

Hrvatska velikaška obitelj
Talovac
grb Talovaca
grb Talovaca
Država Hrvatska
Ugarska
Etničko podrijetlo hrvatsko
Naslovi banovi, knezovi, baruni
Utemeljenje 15. stoljeće
Utemeljitelj Luka
Izumrli 19. stoljeće

Talovci (lat. de Thallowcz, mađ. Tallóczi), hrvatska velikaška obitelj, vjerojatno podrijetlom s otoka Korčule. Vrhunac moći doživjeli su za vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskih kraljeva Žigmunda Luksemburškog (1385. – 1437.) i Alberta II. Habsburškog (1438. – 1439.). Prezime su dobili 1434. kada su od kralja dobili posjed Topolovicu kraj Virovitice.[1]

Povijest obitelji

Nije sa sigurnošću utvrđeno odakle su podrijetlom, ni kako se obitelj ranije nazivala, no pretpostavlja se da su podrijetlom s otoka Korčule, odakle su prešli u Dubrovnik, gdje su zadobili dubrovačko građanstvo. Ugled obitelji stvorili su sinovi korčulanskog patricija Luke, braća, slavonski ban Matko († 1445.), vranski prior Ivan († 1445.), severinski ban Franko († 1448.) i hrvatsko-dalmatinski ban Petar († 1453.).[2]

Braća Talovac stekla su svoje posjede u Kraljevini Hrvatskoj 1436. godine kao kraljevu naknadu zbog sudjelovanja u borbi protiv hrvatskog bana Ivana V. Frankapana, baštinika posjeda izumrle obitelji Nelipčića Cetinskih. Kralj Žigmund dodijelio im je naslov cetinskih knezova i dotadašnju baštinu Nelipčića, među kojima gradove Knin, Sinj, Klis i Omiš. Na temelju vjernosti braća su od kralja dobila i posjede na sjeveru u Kraljevini Slavoniji, poimenice Topolovicu (tadašnji Tallowcz, Tallocz) nedaleko od Virovitice po kojoj su nazvani te grad Đurđevac, Srebrenik i Brčko u Usori.[3]

Ivan Talovac postao je vranski prior 1439. godine, a osobito se istaknuo 1440. godine u obrani Beograda koji je bio pod višemjesečnom opsadom od strane osmanske vojske pod vodstvom sultana Murata II. Poginuo je 1445. godine u sukobu s knezovima Celjskim.[2] Franko je za vladavine kralja Žigmunda obnašao dužnost severinskog bana i također se istaknuo u obrani kraljevstva. Sudjelovao je u bitki kod Varne 1444. godine, a poginuo je u drugoj bitki na Kosovu 1448. godine.

Nakon smrti hrvatsko-dalmatinskog bana Petra Talovca 1453. godine počelo je naglo slabljenje obitelji. Petrova udovica Jadviga nije mogla obraniti baštinu Talovaca na jugu Hrvatske, a njeni sinovi Ivaniš i Stjepan bili su još maloljetni da bi preuzeli kontrolu nad obiteljskim posjedima. Frankovi sinovi Nikola (Mikluš), Vladislav (Lacko), Matko i Franjo (Ferenc) i kći Anka bili su također maloljetni i time nesposobni da se obrane od presezanja kneza Ulrika II. Celjskog, hercega Stjepana Vukčića, kralja Stjepana Tomaša, Ladislava Hunjadija i Mlečana.[3]

Petrovi i Frankovi potomci iselili su se u Slavoniju i utemeljili dvije grane obitelji nazvane Banićima (Bánffy), prema naslovu njhovih roditelja.[1] Petrovi sinovi Ivan II. i Stjepan I. utemeljili su jednu od grana roda Talovaca. Godine 1495. Petrov sin Ivaniš (Ivan II.) († iza 1495.) i unuk Gabrijel dobili su svoj dio imetka Topolovac, kao i dio posjeda Orljavac u Požeškoj županiji. Čini se da se s Gabrijelom ugasila Petrova grana obitelji.

Franko je imao sinove Franju II. i Nikoli I. Franjin sin i Frankov unuk, Juraj bio je nakon Mohačke bitke 1527. godine imenovan zapovjednikom županije Vuka, a njegov sin Baltazar († iza 1530.) kapetanom u Gornjoj Ugarskoj.[4] Drugi Frankov sin, Nikola, imao je sinove Nikolu II. i Stjepana II., koji se spominju 1462. godine u ugovoru o prodaju Vukovara Gorjanskima.[5]

Godine 1526. Talovci su dobili od kralja barunski naslov, čime su se uspeli na društvenoj ljestvici. Međutim, uspjeh druge i treće generacije Talovaca bio je privremen, jer su Osmanlije provalile u Slavoniju tijekom 1530-ih i 1540-ih i osvojili sve utvrde i posjede Talovaca, zbog čega su se članovi obitelji morali iseliti u zapadnu Ugarsku, gdje su živjeli sve do 19. stoljeća.[6]

Izvori

  1. ↑ a b Talovci Proleksis enciklopedija
  2. ↑ a b Talovci Hrvatska enciklopedija
  3. ↑ a b Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2017. Pristupljeno 20. kolovoza 2017.
  4. ↑ Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, str. 188.-189.
  5. ↑ Dugački, Vlatka i Regan, Krešimir, Rod Talovaca ili Talovačkih i njihova ostavština u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, str. 148.-149.
  6. ↑ Dugački, Vlatka i Regan, Krešimir, Rod Talovaca ili Talovačkih i njihova ostavština u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, str. 149.-150.

Literatura

  • Dugački, Vlatka i Regan, Krešimir, Rod Talovaca ili Talovačkih i njihova ostavština u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2018.
  • Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, u Lajos Thallóczy, Historičar i političar, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Mađarska akademija nauka institut za istoriju, Sarajevo Budimpešta, 2010.

Vanjske poveznice

Članak Talovci koji govori o povijesti je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.