Sportimonium

Program za njegovanje ludodiverziteta: očuvanje tradicionalnih igara u Flandriji
Nematerijalna svjetska baština
UNESCO
Država Belgija
RegijaEuropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa2011.
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO:00513

Sportimonium je sportski muzej u Hofstadeu, okrugu Halle-Vilvoorde u Flamanskom Brabantu u Belgiji; kao nevladina organizacija osnovan je s posebnim naglaskom na tradicionalne flamanske sportove i igre. U suradnji s lokalnim zajednicama i udrugama, Sportimonium je proveo mjere za zaštitu baštine igara i sportova, uključujući dvadeset i tri vrste tradicionalnih igara, među kojima su oblici pucanja, kuglanja, bacanja i igara s loptom. Zbog toga je muzej 2011. godine UNESCO prepoznat kao nematerijalna svjetska baština i upisan u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja.[1]

Povijest

Zgrada Sportimoniuma iz 1939. god.
Turnir frizijskog rukometa (kaatsen) u Franekeru 2007. godine.

Podrijetlo muzeja leži u projektu Katoličkog sveučilišta u Leuvenu, koje od 1973. godine, pod vodstvom profesora Rolanda Rensona, istražuje flamanske narodne sportove. Budući da je postojalo samo nekoliko izvora, Renson je slao svoje studente „na lokaciju” kako bi prikupili informacije o tradicionalnim flamanskim narodnim sportovima. Ovaj terenski rad dao je opsežne informacije, uključujući o trabolu, gaiibolu, krulbolu, kaatsenu, struifu, beugelenu, klepschietenu i drugim sportovima. Prvi prikupljeni predmet bio je crvljivi čunj iz sela Schulen. Kako bi se iskoristili nalazi i upravljali predmetima, 1980. godine osnovan je Središnji ured za flamanske narodne sportove (od 2006. Centar za sportsku kulturu). U sljedećim godinama pokrenuti su daljnji istraživački projekti o flamanskim sportovima, a 1985. godine objedinjeni su u organizaciju u suradnji s drugim institucijama osim Sveučilišta u Leuvenu.

Mjesto odabrano za budući muzej bila je drvena kuća na plaži iz 1939. godine u Bloso Domein Hofstadeu, prirodnom rezervatu površine 164 hektara sa sportskim sadržajima u Hofstadeu. Arhitekt drvene kuće na plaži bio je Maxime Wijnants, član Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM). Zgrada u obliku polumjeseca izgrađena je gotovo u cijelosti od tropskog tvrdog drva kambala (poznatog i kao iroko, Milicia) i limba (Terminalia superba), kao i velikih staklenih fasada. Uska strana kuće proteže se paralelno s plažom. Zgrada, koja je od 2001. godine zaštićeni povijesni spomenik, pažljivo je obnovljena za muzejske svrhe; na primjer, bivše svlačionice pokazale su se idealnim izložbenim prostorima.

Novi muzej nazvan Sportimonium, kao spoj riječi sport i patrimonium, tj. baština, otvoren je 7. svibnja 2004.[2].

Stalna izložba Sportimoniuma predstavlja povijest belgijskog sporta tijekom 150 godina, uključujući eksponate vezane uz bicikliste Eddyja Merckxa i Jefa Scherensa, vratara Jean-Marieja Pfaffa i atletičarku Tiu Hellebaut. Tu je i interaktivna izložba Sportlab (Sportski laboratorij) gdje posjetitelji mogu iskušati svoje sportske vještine protiv poznatih belgijskih sportaša, te Volkssporttuin (Narodni sportski vrt) gdje se mogu okupati u širokom rasponu poznatih i manje poznatih narodnih sportova. Predmeti vezani uz olimpijsku povijest bili su izloženi u Olimpijskom prolazu, poput prve olimpijske zastave s pet prstenova iz 1920. godine. Jedan ormar bio je posvećen belgijskom vaterpolistu, mačevalcu i sportskom novinaru Victoru Boinu, koji je bio prvi sportaš koji je izgovorio olimpijsku prisegu na Olimpijskim igrama 1920. u Antwerpenu.

Od 2011. godine Sportimonium je prepoznat i uključen u Mrežu olimpijskih muzeja (OMN). Od 2015. godine Sportimonium ima i skladište, Preservation Hall Victor Boin, gdje se kolekcionarski predmeti mogu čuvati u optimalnim uvjetima.

Nematerijalna svjetska baština

Ludodiverzitet (raznolikost igara) se odnosi se na širok raspon igara, sportova, tjelesnih vježbi, plesova i akrobacija u svijetu. Mjere zaštite koje je razvio Sportimonium za zaštitu narodnih sportova u Flandriji uključuju podršku specijaliziranim ili krovnim organizacijama, publikacijama, festivalima, događajima, razmjeni stručnosti, promotivnim aktivnostima, usluzi posudbe tradicionalne opreme za igre i tradicionalnom parku za igre. Sustavna dokumentacija i istraživanje čine osnovu programa: informacije o tradicionalnim igrama i sportovima prikupljene su diljem svijeta i mogu se konzultirati u dokumentacijskom centru Sportimoniuma. Podizanje svijesti među dionicima o kulturnom značaju njihove nematerijalne baštine još je jedan bitan aspekt strategije zaštite.[1]

Poveznice

Izvori

  1. a b Program za njegovanje ludodiverziteta: očuvanje tradicionalnih igara u Flandriji, 2011., pristupljeno 14. lipnja 2026. (fr.)
  2. Sportimonium na Olympic.org, Official website of the Olympic Movement, arhivirano iz izvornika 1. travnja 2015.; preuzeto 14. lipnja 2026. (engl.)

Vanjske poveznice

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.