Rupećica
rijeka • ponornica
Izvor Rupečice
Položaj
Države	Hrvatska
Fizikalne osobine
Duljina	0,05 km
Tok rijeke
Izvor
• Koord.	45°11′11″N 15°13′32″E / 45.18638°N 15.22550°E / 45.18638; 15.22550
Ušće
• Koord.	45°11′10″N 15°13′32″E / 45.18604°N 15.22546°E / 45.18604; 15.22546
izvor ušće Rupećica na zemljovidu Karlovačke županije
v r u

Rupećica je kratka rječica–ponornica u Hrvatskoj, dio složenog krškog sustava koji čine izvor i ponor Rupećice te Šmitovo (Zeleno) jezero.

Nedaleko od izvora Bistrac nalazi se izvor i ponor Rupećice te Zeleno jezero, koji zajedno čine jedan krški sustav. Iz izvora Rupećice teče kratki tok koji, zahvaljujući kamenome zidu podignutom za potrebe nekadašnjeg mlina, stvara malo jezerce. Rupećica zatim protječe uvalom dugom oko 50 metara do ponora Rupećice.

Tok se prelijeva preko zida i ponire u ponor smješten u stijenskom amfiteatru. Prije ponora izgrađena je kamena brana koja je služila mlinu i pilani.

Lokalitete je prvi put opisao geolog Josip Poljak 1926. i 1935. godine. Godine 1961. Rupećica se ponovno spominje u sklopu regionalnih speleoloških istraživanja za potrebe JNA.

Članovi HPD-a "Željezničar" od 2000. godine istražuju potopljene dijelove izvora i ponora Rupećice te Zelenog jezera.

Ulaz u špilju nalazi se pod stijenom nekoliko metara iznad izvora. Sadašnji ulaz je sekundarnog porijekla, djelomično zarušen urušenim kamenim blokovima nekadašnjeg stropa. Ipak, postoji uzak prolaz koji vodi strmo preko blokova do podzemnog jezera.

Nastavlja se nizak prolaz u prostrani potopljeni kanal koji se postupno spušta do dubine od 14,6 m. Na kraju kanal postaje neprolazan i nastavlja se kao niska pukotina kojom dotječe voda. Ukupna dužina špilje je 90 m, od čega je 75 m potopljeno.^[1]

Stijene kanala potpuno su crne, a širina uglavnom iznosi oko 5 m. U početnom dijelu nalaze se potopljeni narančasti stalaktiti, nastali vjerojatno prije urušavanja ulaza, kada je vodostaj u sifonskom jezeru bio niži.^[1]

Dno kanala je kamenito, mjestimice prekriveno sedimentom s mnoštvom doplavljenih kućica kopnenih i vodenih puževa. Zabilježene su vrste:

• vodeni puževi (još neodređeni)
• špiljski cjevaš Marifugia cavatica
• rakušci Niphargus sp.
• vodenkosci Monolistra caeca caeca (nova vrsta) i Monolistra sp.^[2]
• špiljska kozica Troglocaris anophthalmus
• čovječja ribica (Proteus anguinus)
• riba pijor (Phoxinus phoxinus)^[1]

Kratak nadzemni tok Rupećice usporen je podizanjem kamene brane koja je služila nekadašnjem mlinu i pilani na rubu amfiteatra. Ulazi u ponor nalaze se pod stijenom u dnu amfiteatra, jedan stalno potopljen, drugi povremeno.^[1]

Nakon kratkog provlačenja dolazi se u veći potopljeni kanal koji se širi, ali ostaje nizak sve do područja gdje se jama spaja s ponorom. U prošlosti je u jamu bacan antropogeni otpad, a danje svjetlo dopire kroz prostran otvor.

Kanal je širok 5–6 m, na tri mjesta sadrži zračne džepove. Pred završetak strmo se spušta, a zatim ponovno izravnava i ulazi u završnu dvoranu s najvećom dubinom od 22 m. Daljnji prolaz je u stropu dvorane te vodi kroz vertikalnu pukotinu do obale Zelenog jezera. Ukupna dužina ponora je 167 m.^[1]

U ponoru je zabilježeno jedno od najvećih nalazišta čovječje ribice u Hrvatskoj. Posebno je značajno otkriće populacije rijetke i ugrožene svjetlice (Telestes polylepis).^[1]