Paradoks
Paradoks (grč. παράδοξος, paradoksos = nevjerojatan; para- = protiv, dóxa = mišljenje) jest misao i figura koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena, ili nekom ispravnom zaključku. Paradoks se ne mora odnositi na nešto općeprihvaćeno: dovoljno je da pretpostavka implicira vlastitu negaciju i obratno da se naziva paradoksom.[1] Paradoks je važno sredstvo u govorništvu jer se njime postiže veća uvjerljivost misli koju govornik zastupa. Prema definiciji koju daje Mark Sainsbury paradoks je: „Jedan naizgled neprihvatljiv zaključak koji proizlazi iz naizgled prihvatljive premise, putem naizgled prihvatljiva zaključka”. Za Gilberta Keitha Chestertona paradoks je istina okrenuta naglavčke kako bi privukla pozornost.[2] U filozofiji i ekonomiji termin se koristi kao sinonim za antinomiju.
Paradoks daje snažan poticaj za razmišljanje. On otkriva slabosti naših sposobnosti da sudimo, ali i ograničenja naših intelektualnih instrumenata rasuđivanja. Često su paradoksi na temelju jednostavnih koncepta doveli do velikog intelektualnog napretka. Ponekad je to bilo pitanje otkrivanja novih matematičkih pravila ili otkrivanja novih fizikalnih zakona kako bi se prihvatili zaključci koji su u početku bili "očigledno neprihvatljivi".
Od početka pisane povijesti, postoje reference na paradokse, od Zenonovih paradoksa, Kantovih antinomija sve do dostizanje paradoksa kvantne mehanike i teorije opće Relativnosti, čovječanstvo je oduvijek bio zainteresirano za paradokse. Usto postoji jedno cijelo filozofsko-vjersko strujanje, Zen budizam, komu su povjerena učenje u zen-koanama, paradoksalnim pričama-zagonetkama koje munjevitom brzinom osvjetljavaju teško sagledive duhovne odnose.
Paradoks se od oksimorona i ironije razlikuje po tome što njegovi pojmovi nisu proturječni, nego samo neskladni. Paradoks nije proturječnost (kontradikcija); njega dokaz nije logički upitan, no sam je intuitivno vrlo upitan.[3]
Primjeri paradoksa
Poznati paradoks dolazi iz stare Grčke, a glasi: "Znam da ništa ne znam". Njegovim se autorom smatra filozof Sokrat. Primjetna je obostrana negacija dijelova zaključka.
Postoje također i matematički paradoksi, ali su najčešći upravo logički. Filozof Zenon poznat je po svojim - Zenonovim paradoksima.
Izvori
- ↑ (): Stripologikon Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2021. (Wayback Machine) Mate.hr. Str. 332.. Pristupljeno 12. prosinca 2019.
- ↑ Džeba, Ivo: „Popratna riječ novomu hrvatskom izdanju”, u: Chesterton, Gilbert Keith: Pravovjerje, Verbum: Split, 2015., Biblioteka Posebna izdanja, str. 8. ISBN 978-953-235-447-8
- ↑ Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2019. (Wayback Machine) Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str.3.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.