Loson
| Loson | |||
|---|---|---|---|
Kemijska struktura losona
| |||
| IUPAC nomenklatura | 2-hidroksi-1,4-naftokinon | ||
| Ostala imena | Loson C.I. Prirodna narančasta 6 C.I. 75480 | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 174,15 g·mol−1 | ||
| Izgled | Žute prizme | ||
| Talište | Od 195 do 196 °C | ||
| Topljivost u vodi | Gotovo netopljiv u vodi | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 83-72-7 ✓ | ||
| EC broj | 201-496-3 ✓ | ||
| PubChem broj | 6755 ✓ | ||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Loson je prirodno bojilo, C10H6O3 (C.I. 75480), ima talište 192 °C, kristalizira u žutim iglicama (iz etanola i octene kiseline). Nalazi se u lišću žute lavsonije (lat. Lawsonia inermis sensu latiore) i u njena dva varijeteta (L. inermis i L. spinosa). Suho lišće sadrži oko 1% losona. Loson otopljen u toploj vodi daje narančastožutu boju, a u alkalijama narančastocrvenu. Vunu i svilu boji narančastožuto. Upotrebljava se kao kozmetičko sredstvo za bojenje kose i nokata, te za štavljenje kože.[1]
Kana
Kana, hena ili kna (tur. kına od arap. ḥinnā’) je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis, koji se upotrebljava, osobito na Orijentu, za bojenje kose, brade i nokata. Kana kosu boji smeđecrveno s kovinastim sjajem. Lawsonia inermis je grm iz porodice vrbica, visok od 2 do 6 metara. Raste u tropskim krajevima Staroga svijeta, a najviše se uzgaja u Egiptu (egipatska kana). Za još tamniju boju miješa se s praškom reng od lišća biljke Indigofera argentea (indigo).
Prirodna bojila

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.
Karbociklička prirodna bojila
Sva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.
Slike
|
Izvori
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.