Alkanin ${\displaystyle {\ce {C16H16O5}}}$
Kemijska struktura alkalina
IUPAC nomenklatura	5,8-dihidroksi-2 - [(1 S) -1-hidroksi-4-metilpent- 3-en-1-il] naftalen-1,4-dion
Ostala imena	Alkanin C.I. Prirodno crvena 20
Osnovna svojstva
Molarna masa	288,299 g·mol−1
Izgled	Crveno-smeđe kristalne prizme
Gustoća	1,15 g/mL
Talište	149 °C
Vrelište	567 °C
Topljivost u vodi	Slabo topiv u vodi
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Smrtonosna doza ili koncentracija 3 g/kg (miševi)
Identifikacijski brojevi
CAS broj	517-88-4 ✓
EC broj	208-245-7 X
PubChem broj	72521 ✓
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Normativni nadzor wikipodatci wikislike
Portal:Kemija

Alkanin je prirodno bojilo, C₁₆H₁₆0₅ (C.I. 75530), talište 149 °C, tvori tamnocrveno obojene iglice. Otopljen u alkalijama daje plavu sol, a s teškim metalima složene spojeve. Šikonin (C.I. 75535), talište 147 °C, optički je izomer alkanina, a kristalizira u ljubičastosmeđim pločicama. Alkanin se nalazi u tamnocrvenom korijenu alkane ili krvavice (lat. Alcanna tinctoria; zemlje oko Sredozemnog mora, Mađarska). Upotrebljava se za bojenje masti, kozmetičkih preparata, uljnih i masnih emulzija, te kao antioksidans, a u analitičkoj kemiji kao indikator i reagens za dokazivanje magnezija, aluminija i berilija.^[1]

Podrobniji članak o temi: Prirodna bojila

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Podrobniji članak o temi: Bojilo

Sva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.

Podrobniji članak o temi: Popis E brojeva

Prirodna biljna tvar alkanin, poznatija kao E 103, moćno je bojilo široko rasprostranjeno u raznim industrijama, posebno u kozmetici. Ranije se koristio i kao dodatak u hrani u proizvodnji raznih prehrambenih proizvoda, ali kasnije su otkrivena njegova kancerogena svojstva. Od 1984. nije dopuštena upotreba u prehrambenoj industriji u europskim zemljama, a 1988. zabranjena je u Sjedinjenim Američkim Državama. I tek od kolovoza 2008. u Ruskoj Federaciji službeno je zabranjena. No, ispitivanja ove tvari ne prestaju do danas, jer je sigurno poznato da uz dugotrajnu i stalnu upotrebu uzrokuje karcinomne tumore. Ova kemijska tvar pomaže dati stabilna svojstva boja raznim proizvodima: vuna, drvo, kamen, ulja, ocat, vino, sapun, masti, lakovi, ruž za usne. Zahvaljujući ovoj boji oni dobivaju tamnocrvenu, bližu bordo boji (tamnocrvena boja) sa svijetlo zlatnim nijansama. Takav se dodatak prehrani često koristi za prenošenje estetske ljepote jeftinim vinskim markama.^[2]