James Ensor
postimpresionizam - simbolizam ekspresionizam
Autoportret s cvjetim šeširom, 1883.-1888.
Rođenje	1863-04-13 13. travnja 1863. Ostende, Belgija
Smrt	19. studenog 1949. (86 god.) Ostende
Nacionalnost	Belgijac
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - grafika
Praksa	Ostende, Bruxelles
Poznata djela	Kristov ulazak u Bruxelles, Intriga, Fantastični bal
Utjecao	ekspresionizam (Emil Nolde, George Grosz), nadrealizam (Paul Klee)
Utjecali	Vincent van Gogh, Paul Gauguin
Nagrade	Legija časti (1933.)
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF HE EB EI DB MB
Portal o likovnoj umjetnosti
Portal o životopisima
v r u

James Sidney Edouard, baron Ensor (13. travnja 1860., Ostende – † 19. studenog 1949., Ostende) je bio belgijski slikar i grafičar povezan s umjetničkom skupinom Les XX (postimpresionizam) koji je izvršio značajan utjecaj na ekspresionizam i nadrealizam.

Ensorov otac, James Frederic Ensor, bio je Englez rođen u Bruxellesu^[1] koji je studirao inženjerstvo u Engleskoj i Njemačkoj.^[2] Ensorova majka, Maria Catherina Haeghman, bila je Belgijanka koja je držala malu trgovinu suvenira s porculanom i maskama.^[2] Ensor je bio siromašan učenik i napustio je školu s 15 godina kako bi bio šegrt kod dvojice lokalnih slikara. Od 1877. do 1880. pohađao je Kraljevsku akademiju likovnih umjetnosti (Académie Royale des Beaux-Arts) u Bruxellesu, gdje mu je jedan od kolega iz razreda bio Fernand Khnopff. Od 1880. do 1917. imao je atelje na tavanu roditeljske kuće, a prvi put je izložio svoja djela 1881. godine. Veći dio života proveo je u Ostendeu i vrlo malo je putovao, tek tri kratka putovanja u Francusku, dva u Nizozemsku 1880-ih i četverodnevno putovanje u London 1892. god.^[3]

Tijekom posljednjeg desetljeća 19. stoljeća većina njegovih djela odbačena je kao skandalozna, posebno njegova slika Kristov ulazak u Bruxelles iz 1889., ali njegove su se slike nastavile izlagati i postupno je stjecao prihvaćanje i slavu. Godine 1895. njegovu sliku Dječak sa svjetiljkom (1880.) otkupio je Kraljevski muzej likovnih umjetnosti Belgije u Bruxellesu, a u istom je gradu imao i svoju prvu samostalnu izložbu.^[4] Do 1920. sudjelovao je na velikim izložbama, belgijski kralj Albert I. dodijelio mu je titulu baruna( 1929., a skladatelj Flor Alpaerts posvetio mu je svoju Suitu Jamesa Ensora. God. 1933. odlikovan je lentom Legije časti. Iako se u prvom desetljeću 20. stoljeća njegov opus novih djela smanjivao kako se sve više koncentrirao na glazbu. Naime, unatoč tome što nije imao formalnu glazbenu naobrazbu, bio je vješt improvizator na harmoniju i provodio je mnogo vremena svirajući za svoje goste.^[5]

Protiv savjeta prijatelja i riziku od bombardiranja, ostao je u Ostendeu tijekom Drugog svjetskog rata. U starosti je bio istaknuta osoba među Belgijancima, a njegova svakodnevna šetnja učinila ga je poznatim u Ostendeu. Umro je u gradu nakon kratke bolesti 19. studenog 1949. godine.

Isprva pod utjecajem impresionista, radio pod utjecajem Degasa i Renoira,^[6] njegova paleta boja kasnije se razvedrila, a on je favorizirao sve neobičnije teme. Slike poput Skandaliziranih maski (1883.) i Kostura koji se bore oko obješenog čovjeka (1891.) prikazuju figure koje nose groteskne maske inspirirane onima koje su se prodavale u majčinoj suvenirnici tijekom godišnjeg karnevala u Ostendeu (sličan slavnom karnevalu u Bincheu). Od realističnih portreta, marina i pejzaža prešao na halucinantno-fantastične prizore nastavljajući flamansku tradiciju Hieronymusa Boscha i Pietera Bruegela st.^[6] Teme poput karnevala, maski, lutaka, kostura i fantastičnih alegorija dominantne su u Ensorovom zrelijem radu. U svom ateljeu odijevao bi kosture i prikazivao ih u šarenim i enigmatičnim scenama na platnu, a maske je koristio i za kazališni efekt u svojim mrtvim prirodama. Privučen oblicima, jarkim bojama i potencijalom za psihološki utjecaj maski, stvorio je format u kojem je mogao slikati s potpunom slobodom.^[7]

Četiri godine između 1888. i 1892. označavaju prekretnicu u Ensorovom radu. Tada je prihvatio religiozne teme, često Kristove muke, koje je interpretirao kao osobno gađenje prema nečovječnosti svijeta. Godine 1888. izradio je četrdeset pet bakroreza, kao i svoju najambiciozniju sliku, golemi Kristov ulazak u Bruxelles,^[8] koja se drži pretečom ekspresionizma 20. stoljeća.^[9]

Ensor je bio plodan i uspješan grafičar. Tijekom svoje karijere stvorio je 133 bakropisa i suhih igli, od kojih je 86 nastalo između 1886. i 1891. godine, tijekom vrhunca Ensorovog najkreativnijeg razdoblja.^[10]

Dok je Ensor stjecao priznanje krajem 19. stoljeća, njegov je stil omekšao i počeo je manje slikati. Agresivni sarkazam i skatologija koji su karakterizirali njegov rad od sredine 1880-ih nadalje bili su manje vidljivi u njegovim rijetkim novim kompozicijama, dok se većina njegovih djela sastojala od umjerenih ponavljanja njegovih ranijih djela.^[11] Značajna djela iz Ensorovog kasnog razdoblja uključuju Smrt umjetnikove majke (1915.), dominantnu sliku samrtne postelje njegove majke s istaknutim bočicama lijekova u prvom planu, i Zli vivisektori (1925.), žestok napad na one koji su odgovorni za korištenje životinja u medicinskim eksperimentima.

Iako se distancirao od drugih umjetnika svog vremena, značajno je utjecao na Felixa Nussbauma, Kleea, Emila Noldea, Georgea Grosza, Alfreda Kubina, Wolsa, i druge ekspresioniste i nadrealiste 20. stoljeća.

• Kronološka galerija odabranih djela
• 
  Jedačica kamenica, 1882.
• 
  Krovovi Ostendea, 1884.
• 
  Autoportret za štafelajem, 1890.
• 
  Intriga, 1890.
• 
  Čovjek tuge, 1891.
• 
  Kosturi se bore oko obješenog čovjeka, 1891.
• 
  Autoportret s maskama, 1899.

• Grafike Jamesa Ensora
• 
  Moj portret u godini 1960., 1888.
• 
  Čudni kukci, 1888.
• 
  Demoni me napadaju, 1895.
• 
  Smrt progoni čovječanstvo, 1896.
• 
  Smrt sa sedam smrtnih grijeha, 1904.

• Becks-Malorny, Ulrike, James Ensor, Taschen, Köln, 2000. ISBN 3-8228-5858-7
• Farmer, John David, Ensor, George Braziller, New York, 1976. ISBN 0-8076-0836-X
• Swinbourne, Anne, James Ensor, MoMA, New York, 2009. ISBN 978-0-87070-752-0
• van Gindertael, Roger, Ensor, New York Graphic Society Ltd., Boston, 1975. ISBN 978-0-8212-0649-2

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi James Ensor

• Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na španjolskoj Wikipediji pod naslovom James Ensor (vidi povijest promjena).

• Ensorova galerija djela