Emil Nolde
ekspresionizam
Emil Nolde 1929. godine
Rođenje	1867-08-07 7. kolovoza 1867. Nolde, općina Burkal, Kraljevina Pruska
Smrt	13. travnja 1956. (88 god.) Seebüll, Neukirchen, Zapadna Njemačka
Nacionalnost	Nijemac
Vrsta umjetnosti	slikarstvo, grafika, ilustracija, scenografija, kostimografija
Praksa	St. Gallen, Berlin, Münchenu, Pariz, Kopenhagen
Utjecali	Vincent van Gogh, Edvard Munch, James Ensor
Nagrade	Pour le Mérite (1952.)
Potpis
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF HE EB EI DB HLS MB
Portal o likovnoj umjetnosti
Portal o životopisima
v r u

Emil Nolde, rođen kao Hans Emil Hansen (7. kolovoza 1867., Nolde, općina Burkal – 8. rujna 1954., Seebüll, Neukirchen), francuski slikar, grafičar, kipar i pisac; jedan od začetnika i glavnih predstavnika njemačkoga ekspresionizma, a kratko vrijeme (1906.–1908.) član skupine Die Brücke.^[1]

Emil Nolde rođen je 1867. godine kao Hans Emil Hansen u dansko-frizijskoj seljačkoj obitelji u tada još uvijek njemačkom selu Nolde u današnjoj saveznoj državi Schleswig-Holstein. Od 1884.-1891. školovao se za drvorezbara i ilustratora u Flensburgu. Nakon toga zaposlio se kao crtač ornamenata u berlinskoj tvornici pokućstva i nastavnik industrijskoga dizajna u St. Gallenu (1892.-1898.).^[2]

Kao dijete je volio slikati i crtati, ali je tek u 31. godini odabrao karijeru slikara. Privatno je učio slikarstvo kod Adolfa Hölzela u Münchenu (od 1898.), a studirao je i na Akademiji Julian u Parizu, ali i u Kopenhagenu. Po povratku u Njemačku, 1902. godine oženio je dansku glumicu Adu Vilstrup (1879.–1946.) i preselio se u Berlin gdje upoznaje kolekcionara Gustava Schieflera i umjetnika Karla Schmidt-Rottluffa, koji će snažno utjecati na njegovu umjetnost. Od tada se nazvao po svom rodnom mjestu, Nolde.

Inspiriran francuskim slikarima, Nolde je isprva radio u impresionističkom stilu. Međutim, zahvaljujući novom načinu slikanja i intenzivnoj upotrebi boja, Pod utjecajem fovista, V. van Gogha, E. Muncha i J. Ensora, ubrzo je izrastao u avangardnog umjetnika koji je imao veliki utjecaj na mlađu generaciju slikara. Eksperimentirao je s raznim tehnikama (uljene boje, akvarel, drvorez) i doveo ih do novih visina. Nolde se pridružio umjetničkom pokretu Die Brücke („Most”) 1906. godine. Slikao je izražajne, često groteskne, biblijske kompozicije (Posljednja večera, 1909.), prizore s morskih obala i pučine (marina), krajolike i cvijeće u jarkim bojama, najčešće narančastoj, žarko crvenoj i zelenoj. Izradio je golem opus grafika, osobito drvoreza.

Nolde je napustio Most i pridružio se berlinskoj secesiji od 1908.-1910., ali je isključen zbog neslaganja s vodstvom. U Berlinu se u Etnomološkom muzeju (Völkerkundemuseum) upoznao s afričkom umjetnošću, čiji se motivi javalju u njegovim slikama (Čovjek, žena i mačka, 1912.).^[3]

Kao crtač njemačke etnografske ekspedicije proputovao je 1913.–1915. Rusiju, Sibir, Japan i Novu Gvineju.^[1]

Politički, Nolde je bio rani pristaša Nacističke partije, „germanske umjetnosti”, i antisemit koji je npr. diskreditirao židovske trgovce umjetnina i slikare.^[4] Ipak, njegov rad Leben Christi („Kristov život”) odigrao je središnju ulogu u propagandnoj izložbi Entartete Kunst („Izopačena umjetnost”) koju su nacisti organizirali 1937. godine. Ukupno 1.052 njegova djela su uklonjena iz muzeja, više od bilo kojeg umjetnika. Od tada mu je rad bio praktički onemogućen; dobio je zabranu slikanja, izlaganja i prodaje. Povukao se u Seebüll, blizu danske granice, i u tajnosti radio na seriji Ungemalten Bilder („Neoslikane slike”), malenim akvarelnim studijama za uljene slike koje nikada neće stvoriti.

Od 1926. živio je u Seebüllu, gdje se nalazi njegov muzej. Staza u središtu vrta tvori slovo A i slovo E, što se odnosi na Adu (Noldeovu suprugu) i Emila. God. 1948., dvije godine poslije smrti njegove supruge Ade, Nolde je oženio Jolanthe Erdmann (1921.–2010.) kćerku skladatelja i pijanista, Eduarda Erdmanna.

Izdao je dvije autobiografije (1931. i 1949.) i knjigu Godine borbe (Jahre der Kampfe, 1934).^[1]

Nolde je preminuo 1956. u svom domu u Seebüllu, a slijedeće godine je tu otvoren muzej posvećen njegovom životu i djelu, Nolde Stiftung Seebüll („Noldeova fundacija u Seebullu”).

• Kronološka galerija dostupnih djela
• 
  Noć na selu, 1903.
• 
  Crveni oblaci
• 
  Most preko močvare, 1910.
• 
  Krist u podzemlju, 1911.
• 
  Noću, 1911.
• 
  Maske, 1911.
• 
  Zvijer i figura, 1912.
• 
  Klemat i dalija, 1940.

• Bernhard Fulda, Aya Soika, Christian Ring, The Artist during the Third Reich, Prestel, 2019. ISBN 978-3-79135-894-9
• Olaf Peters, Emil Nolde, Renee Price (ur.), New Worlds: German and Austrian Art, 1890–1940, Yale University Press, New Haven i London, 2001. ISBN 978-0-300-09446-6 (engl.)

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Emil Nolde

• Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na nozozemskoj Wikipediji pod naslovom Emil Nolde (vidi povijest promjena).

• Dostupna djela i biografija, Galerie Ludorff, Düsseldorf (njem.)
• Emil Nolde Foundation, Seebüll, Njemačka  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine) (engl.)