Izvore u ovom članku treba wikipedizirati. Izvore treba navesti u skladu s preporukama. Potom uklonite ovaj predložak.

Potrebno je provjeriti točnost podataka u ovom članku.

Iški ustanak (26. srpnja 1942.) na otoku Ižu, današnjeg Zadarskog gradskog naselja Mali Iž je poznat kao prvi zabilježen događaj Narodnooslobodilačkog rata za vrijeme talijanske okupacije zadarskog otočja. Masovni ustanak i napad Maloižana na naoružane karabinjere na brodu „Sofija“ prva je značajna oružana akcija protiv okupatora na zadarskim otocima.^[1] Ovaj događaj je zabilježen kao jedna od prvih anti-fašističkih akcija na našem dijelu Jadrana.

Dalmacija je 1941. Rimskim ugovorima podijeljena između NDH i fašističke Italije, koja je u okupiranim zonama provodila talijanizaciju, zabranila hrvatska društva i preuzela gospodarske objekte. Istodobno je zbog okupacije i etničkog nasilja izbio ustanak, na što su talijanske snage odgovorile pojačanom represijom, uključujući strijeljanja, paljenje sela i internacije u logore.^[2]

Tijekom srpnja 1942. godine, talijanske okupacijske snage su počele sa zapljenom maslinovog ulja na otoku Ižu, za opskrbu ratnog napretka. Talijanski karabinjeri zaplijenili su maslinovo ulje Maloižanima i zaključali ga u mjesnu uljaru.^[3] Karabinjeri su 26. srpnja trebali doći brodom po ulje i prevesti ga u Veli Iž, pa je skupina omladinaca iz Malog Iža noću provalila u uljaru i odnijela što je mogla. Preostale dvije velike kamenice razbili su macama i ulje izlili u more. Talijanski karabinjeri su 26. srpnja doplovili brodom Sofija iz Velog Iža, okupili stanovnike Malog Iža u uvali Knež i zahtijevali da se otkriju krivci. Kako nitko nije progovorio, izdvojili su oko osamdeset mlađih ljudi, među njima i četiri žene, s namjerom da ih odvedu u Veli Iž pa potom u zadarski zatvor.

Zarobljenici su se na putu do broda dogovorili da će pokušati svladati Talijane, pa su na pola puta, na znak Šime Lukina krenuli u napad i u metežu ubili četvoricu Talijana, nekoliko ranili, a dvojicu bacili u more. Nakon što su brodom Sofija doplovili natrag u Mali Iž, oko 250–300 mještana, uključujući pedesetak žena, ukrcalo se i prebjeglo na Dugi otok, gdje su se četrdesetak dana skrivali od Talijana. Slabo naoružani, sa svega 9 pušaka, 2 pištolja i 9 ručnih bomba nisu smjeli stupiti u otvorenu borbu s neprijateljima. Talijanske okupacijske vlasti blokirale su cijeli Dugi Otok.^[4]

Skrivali su se oko Luke i Žmana na Dugom otoku sve dok ih u rujnu nisu pronašli ribari iz Kukljice i Kali te prevezli prema kornatskom području, odakle su preko Tisnoga i Tribunja stigli do vodičkog kraja i pridružili se Primorskoj partizanskoj četi. Ondje je utemeljen Primorsko‑Iški bataljun koji se preko Bukovice i Like prebacio u Bosnu, gdje se priključio Drugoj dalmatinskoj brigadi. Ustanak je snažno odjeknuo u cijeloj sjevernoj Dalmaciji, iz Malog Iža u partizane je otišao svaki treći stanovnik, mnogi su stradali na Sutjesci i u borbama kroz Bosnu, Hercegovinu i Crnu Goru.

Iako nitko od njih nije proglašen narodnim herojem, povijesni podatci pokazuju da su se, unatoč mogućnosti da na otoku dočekaju kapitulaciju Italije, masovno priključili pokretu otpora, od 1287 stanovnika Malog Iža čak 415 ih je bilo u partizanima, 172 je poginulo, 30 je stradalo u fašističkom teroru, a 483 su odvedeni u koncentracijske logore, većinom na Molat. ^[5]

Danas se ustanak Maloižana obilježava svake godine, kao i svečanom 75. obljetnicom Maloiškog ustanka 2017. u mjestu Mali Iž, 26. srpnja 2017., kod spomenika u uvali Knež. Spomenici s imenima palih boraca se nalaze u oba mjesta na otoku, Veli Iž i Mali Iž.

1. bista Šime Lukina - Mali Iž
2. spomenik "Palim za slobodu i socijalizam" - uvala Knež, Mali Iž
3. spomenik "Palim borcima" - Veli Iž
4. spomenik "Žrtvama Okupacije" - mjesno groblje, Veli Iž