Ismailije

Ismail ibn Džafer ispisano krasnopisom

Ismailije (ar. الإسماعيلية ; perz. اسماعیلیان), islamski šiitski pokret.

Povijest

Ismailije su se pojavile u 8. st. kao tajno naučavanje. Počeo ju je širiti Abdallah ibn Maimum u 9. stoljeću. Za razliku od imameta (duodecimalni šiizam), ismailije se zaustavljaju kod sedmog imama, potomka Alija, Ismaila ibn Džafera, pa se zbog toga njihova sljedba i naziva ismailija. Nekada su smatrani ekstremnim šiitskim krilom. Nastoje dati ezoteričko tumačenje Kurana, a sedam imama smatraju emanacijom inteligencije koja stvara svijet a proizlazi iz nepristupačnoga Boga. Postoji znatna razlika između duodecimalnih šiitskih i ismailijskih ideja o imamu, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to sunije ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi.

Prva dinastija u islamu, Omejidi, susrela se s političkim otporom od onih kojima je omejidijska politika arapske nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora su svoje liderstvo često tražile u potomcima Alija i Fatime. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za šiite Džafer es-Sadik je bio šesti imam, te šesti nositelj duhovnog i vjerskog autoriteta koje je naslijedio od Alija. Međutim, Džafer es-Sadik je bio učenjak koji nije pokazivao osobnu tendenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutku glavnina šiita je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, poglede su usmjerili prema trećem sinu, Musau el-Kazimu, kao legitimnom nasljedniku. Od Ismailovih nasljednika su nastali duodecilmani šiiti, dok se od Ismaila nastale ismailije. Nazvani su sebijama (sedmaci) ili ismailijama, jer su obznanili da je Ismail sedmi imam, i da je, s brojem sedam, ciklus sada kompletiran, oglašavajući time novi početak i svježiju doktrinu. U 11. st. ismailije se se razdvojile u tri skupine: istočne (koji nisu više "sedmaci" jer priznaju imamsku lozu do sadašnjega age kana u Indiji, Afganistanu i Tadžikistanu), zapadne (Egipat, Jemen) i druze (Libanon, Sirija, Palestina). Danas ima oko 20 milijuna ismailija, razasutih po Dalekom i Bliskom istoku Bliskom istoku i Africi (u Indiji, Pakistanu, Iranu, Siriji, Tanganjiki, Keniji, Ugandi i dr.).[1]

Izvori

  1. Ismailiti. natuknica.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.

Vanjske poveznice

Članak Ismailije koji govori o religiji je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.