Hreljac
Hreljac (Hrelec, Hrelecz, Hreliacz, Hreliecz, Hrelijacs), stara je plemićka obitelj. Grbovnu povelju o ponovnoj dodjeli hrvatsko-ugarskog plemstva i grba podijelio je kralj Rudolf Jurju Hreljcu, u Plzenu, 24. prosinca 1599. godine. Plemstvo je proglašeno i potvrđeno u Hrvatskome državnom saboru, 24. svibnja 1602. godine.
Povijest
Vode porijeklo od roda Petričević, koji je bio grana starog hrvatskog plemena Mogorovića. Najistaknutiji član ove obitelji bio je pl. Hreljac koji je živio potkraj 15. stoljeća, pa se ovo novo prezime i prozvalo po njemu, a on je i osnivač grane toga roda. Praotac današnjih Hreljaca, Hrelja (nobilis vir Cregliac) je od krbavskog kneza Karla kupio posjed Bukovicu u Lici.
Hreljci su bili posjednici u selu Raduč u Gornjoj Lici. Iz ovoga je roda bio i poznati senjski sudac Jakob de Radučo iz 14. stoljeća, čije se ime spominje u nekoliko pisanih dokumenata.
U popisu vojne posade tvrđave Bihać iz 1540. i 1551. godine spominje se ime Vida Hrelje Petričevića, plemića iz Bihaća.
Juraj Hreljac više je puta dolazio u Ugarsku i bio primljen na dvoru kraljeva Ferdinanda I. i Maksimilijana II. Službovao je kod Nikole Zrinskoga mlađeg i njegova brata Jurja Zrinskog. Zastupao je i grofa Nikolu Zrinskoga u važnim državničkim poslovima. Vjenčao se s Barbarom, kćeri Gašpara Mrnjavčića i Katarine Kišević, vlasnika dvorca i imanja Brezovica.
O ovoj je obitelji pisao poznati hrvatski povjesničar iz 19. stoljeća Radoslav Lopašić.
Grb
U grbovnici piše: "da su Hreljci ex honestis et nobilibus regni nostri Croatiae de comitatu Licca".
Grbovnica se sastoji od grba sa štitom plave boje i pet srebrnih ravnih poprečnih greda.
Ovakav grb rabe svi pripadnici plemena Mogorovića.
Danas
Hreljci se najčešće mogu pronaći u primorskim krajevima Republike Hrvatske. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Gradu Rijeci.
Na prostoru Like, Gacke i Krbave danas nema potomaka ove obitelji.
Literatura
- Bojničić, 1899., 70. i 223., T 50. i 163.
- Duišin Viktor, Zbornik plemstva, 1 dio, Zagreb 1938., 324. – 325.
- Codex Frangipanus 2., 323. (Hreljac" de Radučo")
- Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 41. JAZU., Zagreb, 1962., 31. – 33
- Ljubović Enver, 2001., 85. – 86.
- Ljubović Enver, 2003., 126. – 127.
Vanjske poveznice
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.