ESMA
| Muzej i mjesto sjećanja ESMA – bivši tajni centar za pritvor, mučenje i istrebljenje | |
|---|---|
| Država | |
| Godina uvrštenja | 2023. (45. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | vi |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1681 |
| Koordinate | 34°32′12″S 58°27′55″W / 34.53667°S 58.46528°W |
ESMA, skr. od Escuela Superior de Mecánica de la Armada (šp. za „Viša strojarska mornarička škola”) je danas spomenik kršenjima ljudskih prava tijekom „Prljavog rata” (krvavi progon opozicije tijekom vojne diktature u Argentini između 1976. i 1983.) u kojemu je smješten Memorijalni muzej ESMA ili Espacio Memoria y Derechos Humanos („Prostor sjećanja i ljudskih prava”).
Naime, najpoznatiji argentinski tajni pritvorski centar (centro clandestino de detención, CCD) je od ožujka 1976. do studenog 1983. godine bio smješten u časničkom kasinu argentinske mornarice, u sjevernom dijelu grada Buenos Airesa (Núñez), na Avednida del Libertador, otprilike dva bloka od stadiona Estadio Monumental (Buenos Aires), mjestu održavanja Svjetskog prvenstva 1978. godine.
Kao dio nacionalne strategije uništavanja oružane i nenasilne opozicije vojnom režimu, zgrada časničkih prostorija u ESMA-i korištena je za držanje zarobljenih protivnika koji su oteti u Buenos Airesu te za njihovo ispitivanje, mučenje i na kraju ubijanje.[1]
Tajni centar ESMA prešao je svoje političke i geografske granice i postao međunarodni i amblematski simbol prisilnog nestanka osoba, koji Ujedinjeni narodi danas smatraju zločinom protiv čovječnosti. Zbog toga je „Muzej i mjesta sjećanja ESMA” upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Južnoj Americi 2023. godine.[1]
Povijest

Kompleks je izgrađen kako bi se u njemu 1928. godine smjestila Viša strojarska mornarička škola (ESMA, osnovana još 1897.), a koja se od 2005. godine nalazi u Mornaričkoj školi Argentine u Puerto Belgranu, Bahía Blanca, 600 km jugozapadno od Buenos Airesa.
Nakon državnog udara 24. ožujka 1976., kada je Nacionalni proces reorganizacije preuzeo vlast, ESMA je postala politička baza moći mornarice, a posebno admirala Eduarda Massere, koji je u sklopu Operacije Kondor bio izravno zadužen za udarnu jedinicu U.T.3.3.2. (Unidad de Tareas 2 od G.T.3.3.), koju su vodili kontraadmiral Rubén Chamorro i kapetan “Tigre” Acosta. Centar za mučenje odmah po dolasku razdvajao je obitelji, ubijajući majke što je brže moguće. Odatle bi žrtve bile premještene u podrum kako bi se fotografirale, gdje se odvijala većina mučenja. Uslijedila bi intenzivna ispitivanja i planovi mučenja koji su se izrađivali na individualnoj osnovi. Najveći tajni pritvorski centar (CCD) u Argentini zatvoren je u studenom 1983., nakon izbora na kojima je pobijedio Raúl Alfonsín i nekoliko dana prije nego što su ustavne vlasti preuzele dužnost.

Do trenutka zatvaranja, tamo je mučeno preko 5000 ljudi, te se provodio plan krađe beba rođenih u zatočeništvu, seksualno i rodno zasnovano nasilje, dok su skupine zatočenih i nestalih osoba podvrgavane prisilnom radu raznih vrsta, ali i organizirana je pljačka pokretne i nepokretne imovine žrtava.[1] Samo 150 žrtava preživjelo je centar na kraju Prljavog rata.[2]
Dana 24. ožujka 2004. predsjednik Néstor Kirchner i predsjednik uprave grada Buenos Airesa, Aníbal Ibarra, potpisali su sporazum između Nacionalne države i Autonomnog grada Buenos Airesa o izgradnji Espacio Memoria y Derechos Humanos („Prostor sjećanja i ljudskih prava”) na toj lokaciji, koji je registriran pod brojem 8/04. Odluka je objavljena masovnim činom, kojim su otvorena vrata ove zloglasne institucije i danas se ESMA koristi kao spomenik kršenjima ljudskih prava tijekom Prljavog rata.[3]
Izvori
- ↑ a b c ESMA Museum and Site of Memory – Former Clandestine Centre of Detention, Torture and Extermination, na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 23. kolovoza 2025.
- ↑ Andrew Mitchell, Pritvorski centar ESMA 'Prljavi rat', 21. kolovoza 2010. (engl.) Pristupljeno 23. kolovoza 2025.
- ↑ Centros clandestinos de la ciudad de Buenos Aires, Buenos Aires, Argentina: Instituto Espacio para la Memoria, 2007. OCLC 231632095
Poveznice
Vanjske poveznice
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi ESMA |
- Memorijalni muzej ESMA (engl.)
- Claudia Feld, ESMA, hora cero: las noticias sobre la Escuela de Mecánica de la Armada en la prensa de la transición ESMA, Nulti-sat: Novinarska izvješća o ESMA-i tijekom prijelaznog razdoblja, siječanj-svibanj 1984., Sociohistórica (23–24): 83. (šp.)
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.