Dašt-e Lut
Pustinja Lut
Jardang u Dašt-e Lutu
Lokacija	Iran
Visina	min 300 m
Dužina	480 km
Širina	320 km
Površina	51.800 km2
Max. temp.	70,7 °C
Oborine	<30 mm/god.
Geografija
Koordinate	30°09′18″N 59°08′34″E / 30.1550°N 59.1428°E / 30.1550; 59.1428
Dašt-e Lut Položaj Dašt-e Luta u Iranu
v r u

Dašt-e Lut (perz. کویر لوت; „Prazna pustinja”) ili Pustinja Lut, poznata i kao Namakzare Šadad, je velika slana pustinja smještena u jugoistočnom dijelu Irana. Proteže se oko 480 m u dužinu odnosno 320 km u širinu, a površina od 51.800 km² čini je 25. najvećom pustinjom svijeta. Pustinjsko područje proteže se od graničnih dijelova pustinje Dašt-e Kavir na sjeveru do planina Hazarana na jugu, obuhvaćajući pritom Jazdsku, Kermansku pokrajinu, te Južni Horasan i Sistan i Beludžistan. Pustinja Dašt-e Lut jedno je od najsuših mjesta na svijetu, a poznata je po najvišoj ikad izmjerenoj temperaturi pijeska od čak 70,7 °C.

Između lipnja i listopada, ovo suho suptropsko područje je meta jakih vjetrova koji transportiraju sedimenate i uzrokuju eolske erozije kolosalnih razmjera. Prema tome, Dašt-e Lut posjeduje neke od najspektakularnijih primjera eolskog jardang terena (masivnih valovitih grebena). Ona također sadrži opsežne kamenite pustinje i polja dina. Ovo mjesto predstavlja izuzetan primjer protoka ovih geoloških procesa, zbog čega je 2016. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.^[1]

Pustinja Lut
Svjetska baština – UNESCO
Država	Iran
Godina uvrštenja	2016. (40. zasjedanje)
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	vii, viii
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1505
v r u

Mjerenja MODIS spektroradiometra instaliranog na NASA-in satelit Aqua od 2003. do 2010. godine pokazala su kako je najtoplije mjesto na površini Zemlje u Dašt-e Lutu gdje temperature kopnene površine dosežu 70,7 °C (159,3 °F), premda je temperatura zraka nešto hladnija.^[2][3] Preciznost mjerenja je 0,5 K do 1 K. Za usporedbu, svjetski rekord za ovu vrstu temperature je 93,9 °C, izmjerena 15. srpnja 1972. godine u Dolini smrti, SAD. Najviša temperatura zraka ispod Stevensonovog skloništa (meteorološke kutije s instrumentima), koja je znatno niža, iznosi oko 50 °C u Dašt-e Lutu i 54,4 °C do 56,7 °C u Dolini smrti.

Pustinja Lut je također jedna od najsuših pustinja iza Suhih dolina McMurdo na Antarktici, pustinje Atacama i pustinje Mojave. Njezin sliv dio je bazena Središnje iranske visoravni.

Središte ove pustinje isklesali su siloviti vjetrovi u niz paralelnih grebena i brazda, koji se protežu 150 km i dosežu 75 metara visine. Ovi erodirani oblici s iznenađujućim konturama, koje geomorfolozi nazivaju kalūt ili jardang, nalikuju srušenim zgradama, a izvještaji putnika svjedoče o činjenici da su ih ponekad smatrali ruševinama gradova. Oni zauzimaju trećinu površine Dašt-e Luta. Ovo područje je također prepuno jaruga i ponora.

Istočni dio Dašt-e Luta je niska visoravan prekrivena slanim močvarama. Erozija vjetra izravnava stijene koje poprimaju oblik prostranih stjenovitih visoravni (geografi ih nazivaju hamade) koje zauzimaju oko 12% pustinje. Otopljeni minerali koje su ostavili vodotoci stvaraju bijele kristalne cvjetove.^[1]

Jugoistok je prostrano pješčano prostranstvo, poput saharskog erga, s dinama visokim do 475 metara, među najvišima na svijetu. Ergovi pustinje Lut također se odlikuju raznolikošću svojih oblika, prema UNESCO-u to su: „grebeni u obliku polumjeseca, dine u obliku zvijezde, složene linearne dine, dine u obliku lijevka”. Polja dina zauzimaju 40% pustinjske površine.^[1]

Najtopliji dio Dašt-e Luta je Gandom Berjan, veliki plato prekriven tamnom lavom površine od oko 480 četvornih kilometara.^[4] Prema lokalnoj legendi, ime (perzijski „pržena pšenica”) mu potječe iz nesreće u kojoj je tovar pšenice ostavljen u pustinji, da bi ga u nekoliko dana potpuno spalile vrućine.

Za razliku od Sahare, na primjer, ovdje nisu pronađeni fosili ili drugi dokazi o ranijem životu. Zbog neprijateljskih uvjeta života, Lut je i danas pust. Međutim, 2017. godine ekspedicija u pustinji Lut otkrila je novu vrstu prapovijesnog škampa Phallocryptus fahimii (Bezljuskaši) u malom privremenom jezeru. Ova se vrsta razmnožava pomoću takozvanih „uspavanih jaja” koja mogu preživjeti u isušenom tlu desetljećima.^[5]

• 
  Kalut u Dašt-e-Lutu
• 
  Slana pustinja
• 
  Erg u Dašt-e Lutu
• 
  Cisterna (ab anbar) sa šest hvatača vjetra (badgir) kod Šahdada u Dašt-e Lutu
• 
  Šahri Suhte („Spaljeni grad‎”)

Najstariji tragovi naselja datiraju 7000 godina unatrag, ali ponovno se radi o području na rubu pustinje u planinama Kubonana, Kerman. Oko 2500. pr. Kr. ovdje je cvala Džiroft kultura ranog brončanog doba. Drevni grad Šahdad bio je na zapadnom rubu pustinje Lut, a u njegovoj blizini nalazi se Šahri Suhte („Spaljeni grad‎”), drevni grad i arheološko nalazište Džiroftske kulture.

Danas je samo zapadni rub pustinje naseljen. Tamo je osnovano 28 sela, od kojih najnaseljenije ima 700 stanovnika.^[1]

• Dašt-e Kavir
• Zemljopis Irana

• NASA: Dasht-e Lut, Iran  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2006. (Wayback Machine)

Ostali projekti

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Dašt-e Lut
	Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Dašt-e Lut