PROFILPELAJAR.COM

Augustinci

Augustinci
Kratica naziva: O.S.A. (prije O.E.S.A.)
Krilatica: Anima una et cor unum in Deum
Godina osnivanja: 1. ožujka 1244.
Sjedište: Via Paolo VI, 25, 00193 Rim, Italija[1]
Trenutni čelnik:
 Alejandro Moral
Broj pripadnika: 2457 (2022.)[1]
Poznati pripadnici: Martin Luther, Gregor Mendel, Luis de León, Andres Urdaneta, Sveti Nikola Tolentinski, Sveta Rita, Thomas iz Villanove, Giles iz Rima, Gracija Kotorski, Lav XIV.

Augustinci, službeno Red braće svetog Augustina (lat. Ordo Fratrum Sancti Augustini, skr. O.S.A.; do 1968. poznati kao Ordo eremitarum sancti Augustini ili O.E.S.A. tj. „Red eremita sv. Augustina”[1]), prosjački katolički crkveni red[2], koji je nastao u ožujku 1244. godine, ujedinjenjem više pustinjačkih skupina.

Prema podatcima iz 2022., Red je brojio 2457 pripadnika (od čega 1804 svećenika) u 421 kući.[1]

Trenutni papa Lav XIV. je augustinac.[3]

Povijest

Papa Inocent IV. ujedinio je 16. prosinca 1243., na njihov zahtjev, godine pustinjačke grupe s područja današnje Toskane i dijela Lacija, Lucce i Siene dvijema bulama. Bulom Praesentium vobis odredio je način izvršenja ujedinjenja, dok je bulom Incumbit nobis osnovao novi Red. Žive i djeluju prema pravilima sv. Augustina.[2]

Augustinci osobito štuju sv. Pavla Pustinjaka kao začetnika cenobitskih grupa i pustinjaštva, ali i sv. Vilima († 1157.). Red je imao 180 samostana u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Engleskoj i Češkoj.

U Hrvatskoj i među Hrvatima

Na području Hrvatske bili su nazočni u samostanima na otoku Hvaru[4]: u Sućurju,[5] Hvaru, u špilji iznad Sv. Nedilje i Jelsi, otoku Braču,[6] u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju i Makarskoj, a imaju samostane i u Rijeci (1315.), Iloku (1438.) i Vaški (15. st.) i Senju (15. st.). U Ameriku su prvi augustinci dospjeli 1533. godine.[7]

U Hrvata se augustinci javljaju i u Bačkoj na području Subotičke biskupije. Postojale su opatije Derži (Drža, Derša), u okolici Bača.[8] Današnju grkokatoličku katedralu Presvetog Trojstva u Križevcima prvo su koristili augustinci.

Znanost

Neki augustinci istaknuli su se i kao znanstvenici u različitim poljima, među njima:[3]

Izvori

  1. ↑ a b c d catholic-hierarchy.org. Ordo Fratrum S. Augustini. Pristupljeno 14. lipnja 2025.
  2. ↑ a b Krpina, Zdravka. 2015. Leksikon katoličkih redova - muški redovi, Naklada sv. Antuna, Zagreb, str. 17.
  3. ↑ a b Kassebaum, Andrew. In honor of Pope Leo XIV: 5 Augustinian scientists you should know magiscenter.com, objavljeno 21. svibnja 2025.
  4. ↑ Državni arhiv  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2014. (Wayback Machine) Lelja Dobronić: Augustinci na otoku Hvaru
  5. ↑ Augustinski samostan u Sućurju
  6. ↑ Collectio Felbar Augustin Lubin: Karta augustinskih samostana na otocima Hvaru i Braču, Congregatio Dalmatiae Ordinis Eremitarum Sancti Augustini, Augustin Lubin, poslije 1600.
  7. ↑ Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 98.
  8. ↑ Zvonik br. 134/2005.[neaktivna poveznica] Povijesni kutak - Opatije i samostani na području Bačke

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Red svetog Augustina

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.