Šipurak je razgranati, bodljikavi žbun, koji može narasti i do 3 metra visine. Grane su vitke i savijaju se u luku. Veliki cvjetovi imaju 5 ružičastih ili bijelih latica. Šipurak obično cvjeta u maju i junu, dok plodovi sazrijevaju u septembru i oktobru. Plod je jajastog oblika, crven i po površini gladak i sjajan. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Dobro podnosi mraz i uspijeva u hladnoj klimi.
Hemijski sastav
Plodovi šipurka sadrže 0,5 do 2% vitamina C, zavisno od podneblja i stepena zrelosti. Plod sadrži i vitamine B1, B2 i K, organske kiseline, šećere (invertni šećer), tanine, flavonoide, mineralne soli. U sjemenu šipurka ima vitamina E i nešto vanilina.
Upotreba
Šipurak se koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji. Od plodova se dobija pekmez, slatko i sok. Sušeni plodovi se koriste u čajnim mješavinama. U nekim krajevima žbun šipurka se koristi kao živa ograda.
Upotreba u medicini
Proizvodi od šipurka pojačavaju izdvajanje žuči. Zbog vitamina K, šipurak zaustavlja krvarenja i pojačava izlučivanje mokraće, to jest djeluje diuretički, depurativno i astrigentno. Količina vitamin C u šipurku je dovoljna da spriječi pojavu skorbuta. Indikacija upotrebe šipurka: hepatitis, holangitis, insuficijencija jetre, dijareja, dizenterija, hemoragije, bubrežni kamenac, avitaminoza, astenije.
Upotreba u narodnoj medicini
Šipurak ima višestruku primjenu u narodnoj medicini. Osim ploda, koristi se i cvijet u vidi infuza kod različitih vrsta krvavljenja, proljeva i grčeva u stomaku. Sjeme (Semen Cynosbati) se koristi kao sredstvo protiv groznice, za rastvaranje i izbacivanje bubrežnih kamenaca, krvavog mokrenja, kod oboljenja mokraćnog mjehura, te protiv katara crijeva i hripavca.
Jestivost
Plod šipurka se može koristiti svjež ili kuhan za proizvodnju pekmeza, sirupa i sokova. Sjeme je dobar izvor vitamina E i može se mljeti i miješati sa brašnom. Pored osušenog ploda i suhi listovi se mogu koristiti za čaj[1] i tople napitke. Latice cvijeta ako im se odstrani gorko podnožje mogu biti korištene kao dodatak salatama, i kuhane kao varivo.
Dodatna literatura
Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.229, 230
Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
.JPG)
