Ovo stanje zahteva mutacije u oba homologna hromosoma.[4] Prva mutacija je nasljeđivanje sindroma delecije 1q21.1, a druga je u preostalom genu RBM8A.
Otprilike 95% pacijenata sa TAR-om ima jednu nefunkcionalnu kopiju gena RBM8A.[5][6]
Liječenje
Tretmani se kreću od transfuzije trombocita[1] do operacije čiji je cilj bilo centraliziranje šake preko lakatne kosti, kako bi se poboljšala funkcionalnost šake, ili usmjerena na 'normalizaciju' izgleda ruke, koja je mnogo kraća, sa neobičnom podlakticom. Stopa smrtnosti novorođenčadi smanjena novom tehnologijom, uključujući transfuziju trombocita, koja se čak može obaviti in utero. Kritični period je prva, a ponekad i druga godina života.
Epidemiologija
Procjenjuje se da je incidencija je 0,42/100.000 živorođenih.
Historija
Godine 1929. Greenwald i Sherman opisali su prvog pacijenta sa TAR sindromom.[7] 40 godina kasnje, Hall je prikipio 40 slučajeva i poremećaj predstavio kao "trombocitopenija s nedostatkom radijusa".[8] U 1988., Hedberg objavio je članak sa 100 slučajeva.[9]
Reference
^ abToriello HV (decembar 2016). "Thrombocytopenia Absent Radius Syndrome.". u Adam MP, Ardinger HH, Pagon RA, Wallace SE, Bean LJ, Stephens K, Amemiya A, Toriello HV (ured.). GeneReviews [Internet]. University of Washington, Seattle. PMID20301781.
^Brodie SA, Rodriguez-Aulet JP, Giri N, Dai J, Steinberg M, Waterfall JP, Roberson D, Ballew BJ, Zhou W, Anzick SL, Jiang Y, Wang Y, Zhu YJ, Meltzer PS, Boland J, Alter BP, Savage SA (2019) 1q21.1 deletion and a rare functional polymorphism in siblings with thrombocytopenia-absent radius-like phenotypes. Cold Spring Harb Mol Case Stud 5(6)
^Hedberg VA, Lipton JM (1988). "Thrombocytopenia with absent radii. A review of 100 cases". review. The American Journal of Pediatric Hematology/Oncology. 10 (1): 51–64. doi:10.1097/00043426-198821000-00010. PMID3056062.