Ranokršćanske bazilike u Bosni i Hercegovini počinju da se grade u periodu od 4. - 6. stoljeća n. e. nakon što je kršćanstvo postalo državna vjera na cjelokupnom području Rimskog carstva.[1]
Bazilika (grč.: βασιλική στοά (basiliké) - kraljeva dvorana) je bio rani oblik kršćanske bogomolje koji je preuzet od istoimenih rimskih građevina, a koje su služile kao sudnice i tržnice.[2]
U periodu rimske vlasti, pretežno planinska konfiguracija tla Bosne i Hercegovine i velika konzervativnost tadašnjih stanovnika, koji nikako nisu prihvatali osvajača, otežavli su prodor stranih uticaja. Veći uticaj proces romanizacije imao je na području istočne i sjeverozapadne Bosne gdje su se nalazila velika rudnička postrojenja, sa pretežno stranom radnom snagom, te u jugozapadnoj Bosni gdje su bile stacionirane vojne jedinice.[3]
Pod njihovim djelovanjima dolazi do gradnje vjerskih objekata. Svjedočanstva ranog kršćanstva na tlu Bosne i Hercegovine su ostaci crkava (bazilika), koje se u stručnoj literaturi nazivaju bazilikama bosanskog tipa. Karakteriše ih: jedinstven plan, skromne dimenzije, unutrašnja oprema u kamenu, s puno ranokršćanskih motiva i simbolike.
Njihovi nalazi pokrivaju cjelokupni bosanskohercegovački prostor. Do danas ih je otkopano 73, a za ukupno 56 ovakvih arheoloških nalaza se sa najvećom sigurnošću može reći da pripadaju građevinskim ostacima starokršćanskih crkava. Tu su nađeni konkretni dokazi poput samih temelja crkve, ostataka crkvenog kamenog namještaja te raznih drugih, manjih i većih nalaza koji potvrđuju ove činjenice. Za ostalih sedamnaest nalaza ne postoji definitivno i sigurno mišljenje.
Od ukupno pedeset šest sigurnih nalaza, pedeset i tri su jednobrodne bazilike, tri pripadaju tipu trobrodnih bazilika (Otinovci kod Kupresa, Kumjenovići i Ustikolina kod Foče). Otkriveno je pet nalaza dvojnih bazilika (basilica gemina).
Jedna od karakteristika ranih bazilika je ta da se krstionice u najvećem broju pojavljuju u sjevernom dijelu objekta, a orijentacija istok – zapad je gotovo redovna pojava kod većine crkvi u BiH. Najdosljedniji dodatak kasnoantičkim bazilikama su grobnice na svod.
Bazilike nacionalni spomenici
Ranokršćanska bazilika u Brezi, dimenzija 31,5 x 19 m) Na jednom od stupova je ugravirana latinička abeceda, a na drugom germanska (Istočni Goti) runska abeceda, od 24 karaktera. Visina runa kreće se od 0,5 do 2,6 cm. Na pojedinim fragmentima stupova nađeni su i latinski grafiti (latinski alfabet, riječ “mise/ricordia/”,slovo “P” i crtež konja) [4][5] Nađen je i rimski natpis Ulpije Prokule, ugrađen kao spolij. U natpisu se spominju Valens, sin Varonov, (princeps Daesitiatium), odnosno uglednik ilirskog plemena Desitijata i jedan kastel (castellum Daesitiatium)
