Računovodstvo je proces komunikacije finansijskih informacije o poslovnim događajima koji koriste dioničari i menadžeri pri donošenju poslovnih odluka.^[1] Komunikacija je općenito u vidu finansijskih izvještaja koji pokazuju stanje kapitala u pojmovima ekonomskih resursa koji su pod kontrolom menadžmenta; vještina leži u činjenici da se biraju informacije koje su relevantne za korisnike i koje se mogu pouzdano novčano iskazati.^[2]

Principi računovodstva koji se primjenjuju na poslovne događaje su zapravo tri povezane oblasti računovodstva u praksi, i to: računovodstvo, knjigovodstvo i revizija.^[3]

Po definiciji^[4], računovodstvo predstavlja skup međusobno povezanih i sinhronizovanih - usklađenih naučnih metoda putem kojih se obezbjeđuje evidentiranje određenih poslovnih događaja, analiza i kontrola tih događaja, planiranje ekonomskih događaja i njihovih budućih efekata, kao i informiranje upravljačkih i rukovodećih struktura o ekonomskim tokovima u domenu računovodstvenih informacija. Američki institut za certificirane javne računovođe (AICPA) definira računovodstvo kao "vještinu evidentiranja, klasificiranja i sumiranja u značajnom obimu i u novčanom pogledu, transakcija i događaja koji su, ili barem djelimično, finansijskog karaktera, te objašnjavanje tako dobijenih rezultata."^[5]

Smatra se da su neki oblici računovodstva stari i nekoliko hiljada godina; najraniji oblici računovodstvenog evidentiranja su pronađeni u drevnoj Mesopotamiji (Asiriji) a stari su preko 7.000 godina. Ljudi tog vremena su koristili primitivne metode računovodstva za bilježenje rasta žitarica i stoke. Tokom vremena računovodstvo je osavremenjeno, unaprijeđeno tokom godina kako su se proizvodnja i trgovina usavršavale.^[6]

Rano računovodstvo je služilo najvećim dijelom kao podsjetnik biznismenima i trgovcima, a njegovi korisnici su bili vlasnik ili sam računovođa. Ti oblici računovodstva nisu bili adekvatni za probleme koji su nastajali u poslovima kada su se pojavljivali višestruki investitori, tako da je postepeno nastalo dvojno knjigovodstvo, najprije u sjevernoj Italiji u 14. vijeku, gdje su trgovci počeli zahtijevati više finansijskog kapitala nego što je jedan investitor mogao sam da investira. Razvoj dioničkih društava je stvorilo mnogo veći broj korisnika račuvodstvenih izvještaja, pošto investitori koji nisu imali dovoljno znanja o pojedinim poslovnim operacijama, oslanjali su se na računovođe od kojih su dobijali potrebne informacije.^[7] Ovaj razvoj je rezultirao podjelom računovodstvenih sistema za unutrašnje (npr. računovodstvo za menadžement) i vanjske (npr. finansijsko računovodstvo) potrebe, te na kraju zbog usložnjavanja državnih regulacija i rastuće potrebe za nezavisnom provjerom, razvila se i oblast revizije.^[8]

Danas, računovodstvo se ponekad naziva i "jezikom biznisa" jer je ključni oslonac finansijskog izvještavanja i poslovnih informacija o poslovnim događajima za mnoge grupe korisnika. Računovodstvo koje se zasniva na izvještavanju za osobe koje su unutar poslovne organizacije (firme, kompanije) naziva se menadžersko računovodstvo a koristi se za prikupljanje informacija za zaposlenike, menadžere, vlasnike i revizore. Menadžersko računovodstvo se uglavnom bavi pružanjem osnove za donošenje menadžerskih ili operativnih odluka. Računovodstvo koje pruža informacije ljudima izvan poslovne organizacije (poduzeća) naziva se finansijsko računovodstvo i daje informacije za trenutne i potencijalne dioničare, kreditore poput banaka, dobavljača, finansijskih analitičara, ekonomista i državnih agencija. Pošto svaki od tih korisnika ima različite potrebe, prezentacija finansijskih izvještaja je veoma strukturirana i regulirana je mnogobrojnim pravilima i zakonima, za razliku od menadžerskog računovodstva. Organ koji na međunarodnom nivou regulira finansijsko računovodstvo zovu se Općeprihvaćeni računovodstveni principi ili GAAP. Ostala pravila uključuju Međunarodne standarde računovodstvenog izvještavanja ili IFRS^[9], odnosno US GAAP.

Najraniji računovodstveni zapisi koji su pronađeni datiraju iz prahistorijskog Babilona, Asirije i Sumera, prije 7.000 godina. Ljudi tog vremena su koristili primitivne računovodstvene metode za evidenciju rasta žitarica i stoke. Zbog prirodnih sezona i ciklusa u rastu žitarica, vrlo lahko je utvrditi da se "poslovalo" sa "dobiti" nakon što je urod prikupljen ili nakon što mladunci životinja porastu^[6]

Izum novog oblika knjigovodstva je korištenje glinenih ploča i, po nekim mišljenjima, predstavlja jedno od najvećih misaonih postignuća čovječanstva.^[10]

Djelo Res Gestae Divi Augusti (lat.: "Povelja božanskog Augustusa") je značajan dokument rimskom narodu koji je napisao car August. U njemu su pobrojani i kvantificirani njegovi javni rashodi, koji obuhvataju dotacije građanima, poklone zemlje i novca vojnim veteranima i slično. To nije bio budžet u današnjem smislu, ali je oblikovan da prikaže carsku velikodušnost. Značaj Augustovog dokumenta za računovodstvu leži u činjenici da ilustrira da je izvršna vlast tog vremena imala pristup detaljnim finansijskim informacijama te da su carski savjetnici mogli da tim podacima planiraju i donose finansijske odluke.^[11]

Osnovna računovodstvena jednačina glasi sredstva = obaveze + kapital. To je oblika bilansa stanja. Osnova za pravljenje bilansa stanja počinje sa računom prihoda i rashoda, u kojem je iskazana neto dobit ili neto gubitak jednačinom neto dobit (gubitak) = prihodi - rashodi. Na ovaj račun se naslanja izvještaj menadžmenta o raspodjeli eventualne dobiti, u kojem se na prethodno zadržanu (akumuliranu) dobit dodaje neto dobit i oduzimaju dividende i eventualne kamate na kredite. Koeficijent kapitala se izračunava kao omjer trenutnih sredstava sa trenutnim obavezama. Jednako tako, mjeri se i omjer ukupnih obaveza sa ukupnim sredstvima.

Engleska riječ accountant je izvedena iz francuske riječi compter, što je opet izvedeno iz latinskog originala computare u značenju računati. Riječ je ranije u engleskom jeziku bila pisana kao "Accomptant", međutim vremenom je izgubila slovo p, te je promijenjen izgovor i pisanje u današnji oblik.^[12]

U osnovi, računovodstvo predstavlja mehanizam koji se koristi za bilježenje radnji i transakcija koje se javljaju u nekom biznisu. Postoji standardni set računovodstvenih pravila koja definišu osnovne smjernice za računovodstvo (USA-GAAP).

• 1. Prvo generalno pravilo glasi da se svaka transakcija zapisuje. Ako biznis ne zapisuje transakcije ili ih pogrešno zapisuje onda se to smatra prekršajem ili čak prevarom.
• 2. Drugo generalno pravilo glasi da se transakcije bilježe korištenjem takozvanog dvostrukog računovodstvenog unosa. To znači da bi transakcija bila kompletna moraju se napraviti dva unosa. Na primjer, ako imate 5 KM u gotovini i na benzinskoj pumpi date 5 KM za benzin u vrijednosti 5 KM. Ova transakcija se bilježi kao povećanje sredstva "benzin" za 5 KM i smanjenje sredstva "gotovina" za 5 KM. U ovom slučaju jedna transakcija je sadržavala dva unosa. To je jedna od najvažnijih stvari u elementarnom računovodstvu. Dvostruki unosi su povezani sa konceptom duguje-potražuje. Sam čin unosa transakcija se naziva unosom u dnevnik.
• 3. Treće generalno pravilo glasi da se svaka zapisana transakcija unosi u Dnevnik glavne knjige.

“Konto” je pojedinačna lokacija (račun) za zapisivanje transakcija koje su iste vrste. Po svojoj prirodi, sva konta se dijele na aktivna i pasivna.

Osnovni tipovi konta su:

• Sredstva - to su stvari ili prava koja firma posjeduje ili ima prava na njih.
  • Na primjer: gotovina, nekretnine, oprema, kao i nematerijalne vrijednosti poput patenata ili autorskih prava.
• Obaveze - obaveze prema trećim licima koje je firma dužna ispuniti.
  • Na primjer: plate za isplatu, porezi, posuđeni novac i sl.
• Kapital - vlasnička vrijednost firme.
  • Primjeri su: dionička vrijednost ili zadržani kapital.
• Prihodi - mehanizmi gdje zarada ulazi u firmu.
  • Primjeri su: prodaja materijala, proizvoda robe ili usluge.
• Troškovi - troškovi obavljanja poslovanja.
  • Primjeri su: troškovi plata, najma, opreme kao i kamata na posuđeni novac.

Nastanak bilo kojeg poslovnog događaja prati i kreiranje poslovnih dokumenata koji mogu biti vanjski i unutrašnji. Ti dokumenti se nazivaju još i izvorni dokumenti. Neki od njih su:

• Račun koji se dobije pri kupovini u prodavnici
• Kamata koja se dobije na štednju – iskaz na bankovnom računu
• Mjesečni račun za struju koji dođe poštom

Ovi izvorni dokumenti se prije svega provjeravaju, kontrolišu i evidentiraju. Nakon obrade, zapisuju se u hronološki dnevnik gdje predstavljaju pojedinačne unose u dnevniku glavne knjige. Potom se pojedinačni unosi transferišu i raspoređuju po grupama konta – klasama iz kontnog plana. Svrha finansijskog knjigovodstva je da se grupišu zajedno sve transakcije koje su slične. Naprimjer, ako firma ima jedan bankovni račun onda se sve transakcije na tom računu bilježe na jedan konto u financijskom knjigovodstvu. Kada se jednom unesu svi unosi onda se finansijska konta sabiraju u okviru procesa koji se zove bilansiranje. Bilansiranje podrazumijeva da suma svih dugovanja mora da bude jednaka sumi svih potraživanja. Nakon toga kreira se neizravnati probni bilans koji izlistava bilanse svih konta u finansijskom knjigovodstvu. Na ovoj tački događa se računovodstvo u vidu niza usklađivanja koje obavlja računovođa u skladu sa principima računovodstva. Ovaj proces se nastavlja dok se bilans u potpunosti ne uskladi.

Finansijski izvještaji izvode se iz ovog bilansa i oni, između ostalih, uključuju:

1. Bilans stanja (engl. Balance sheet)
2. Bilans uspjeha (engl. Income statement)
3. Izvještaj o gotovinskim tokovima (engl. Cash flow statement)
4. Izvještaj o promjenama na kapitalu (engl. Statment of retained earnings)

Konačno, na kraju poslovnog perioda, vrši se zatvaranje svih konta prihoda i rashoda.

Čak i kad poslovni subjekt ima jednog vlasnika, pravimo razliku između sredstava vlasnika i sredstava društva. Naprimjer: ako vlasnik daje vlastiti automobil za posao to će računati kao uneseni kapital, ako vlasnik ima plaću to će biti uzeti u obzir kao izvlačenje kapitala iz društva.

• Princip historijskog troška (Historical Cost Principle): Sredstva i obaveze se trebaju zapisivati prema cijenama prema kojima su realizirani odnosno nastali. Ovo je stoga da bi se osigurale pouzdane i stabilne cijene; tržišne vrijednosti mogu fluktuirati i biti različite prema različitim interpretacijama, pa se zbog toga uzima nabavna cijena kao relevantna cijena za knjiženje.
• Princip usklađivanja (Matching Principle): Troškovi se trebaju usklađivati sa prihodima. Trošak se bilježi prema vremenu u kojem je nastao, što znači prema vremenu kada je trošak napravljen u cilju stvaranja ili generisanja prihoda. Ovo znači da se može platiti za neki trošak mjesecima prije nego što je on stvarno knjižen budući da se trošak usklađuje sa periodom u kojem je prihod nastao.
• Princip prepoznavanja prihoda (Revenue Recognition Principle): Prihodi se ne trebaju knjižiti prije nego što je proces stvaranja dohotka gotovo kompletan i kad je veoma malo neizvjesnosti u pogledu toga da li će se desiti uspješna naplata potraživanja. To znači da se prihod knjiži onda kada je ostvarena zarada, što znači onda kada je posao obavljen, bez obzira u kom periodu će se desiti naplata potraživanja.

U Bosni i Hercegovini, oblast računovodstva je zakonski regulirana na državnom i entitetskim nivoima i to:

• Zakonom o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 42/04)
• Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 83/09 od 30.12.2009. godine)^[13]
• Zakonom o računovodstvu i reviziji Republike Srpske («Službeni glasnik RS”, broj 36/09 od 8.4.2009. godine)^[14]

Pored navedenih zakona, primjenjuju se i Međunarodni računovodstveni standardi, Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja, Međunarodni standardi revizije i načela profesionalne etike profesionalnih računovođa i revizora, te uputstva i smjernice koje donosi Međunarodna federacija računovođa (IFAC)^[15].

I pored stroge zakonske regulative u svim zemljama svijeta, dešavale su se brojne računovodstvene prevare i malverzacije koje su uglavnom bile s ciljem prikazivanja drugačijeg finansijskog stanja privrednog društva. Jedan od najpoznatijih računovodstvenih skandala je bio u slučaju američke kompanije Enron, koji je tu energetsku kompaniju u SAD doveo do bankrota. Srž skandala oko Enrona je bio knjiženje prihoda koji nisu ostvareni u punim iznosima, što je na kraju dovelo do nerealno prikazanog prihoda. U periodu od 1996. do 2000. godine, prema podacima Enron je iskazao povećanje prihoda od 750%, od 13,3 milijarde dolara u 1996. godini do 100,8 milijardi dolara u 2000. godini. Ovaj ogromni rast od oko 65% za godinu je nezamisliv u bilo kojoj industriji, ukljujući energetski sektor, gdje je prosječni godišnji rast u nivoima od oko 2-3% relativno uobičajen. Ovakvim računovodstvenim iskazima, Enron je 2001. godine bio prikazan na šestom mjestu Fortune-ovog spiska 500 globalno najvećih kompanije po prihodima.^[16]

• Poslovanje
• Ekonomija

Commons ima datoteke na temu: Računovodstvo