Molekulski motori su molekulske mašine koje su bitni agensi kretanja u živim organizmima. U općem smislu, a motor je uređaj koji troši energiju u bilo kojem obliku i pretvara je u pokret ili mehanički rad. Naprimjer, mnogi proteinI, pri obavljanju mehaničkog rad a na osnovu molekulskih motora koriste hemijsku slobodnu energiju koja se oslobađa hidrolizomadenozin trifosfata (ATP).[1] U pogledu energetske efikasnosti, ovaj tip motora može biti superioran u odnosu na trenutno dostupne ljudskom rukom stvorene motore. Jedna od važnih razlika između molekulskih motora i makroskopskih vještačkih motora je da molekulski motori rade u toplotnoj kupki, tj. u okruženju u kojem se dešavaju značajne fluktuacije u toplinskim uvjetima.
Primjeri
Neki primjeri biološki značajnih molekulskih motora su:[2]
Proteinska porodica FoF1-ATP sintaza pretvara hemijsku energiju ATP u elektrohemijski potencijal energije protonskog gradijenta kroz membranu ili obrnuto. Kataliza hemijske reakcije i kretanje protona zajedno jednih sa drugima putem mehaničke rotacije dijelova kompleksa. Ovo je uključeno u sintezu ATP u mitohondrijama i hloroplastima, kao i u pumpanje protona kroz vakuolsku membranu.[3]
Bakterijski bičevi su odgovorni za plivanje i pokrete u Escherichia coli i drugih bakterija, djelujući kao kruti propeleri koje pogone rotacijski motori. Ovaj motor pokreće protok protona kroz membranu, eventualno koristeći sličan mehanizam kao kod FO motora u ATP sintazi.[4][5][6][7]
Motori pakovanja virusne DNK injektiraju virusnu genomskuDNA u u kapside kao dio njihovog replikacijskog ciklusa, a to pakovanje je vrlo čvrsto.[11] Slijedi nekoliko modela su koji nastoje objasniti kako protein stvara sile potrebne za pogon DNK u kapsidi; za pregled pogledati sadržaj linka [1]. Alternativni prijedlog je da se, za razliku od svih ostalih bioloških motora, sila ne generira direktno putem proteina, već od same DNK.[12] U ovom modelu, za pogon proteinskih konformacijskih promjenea koristi se hidrliza hidroliza ATP, koja alternativno dehidrira i rehidra DNK, cikličnim prenosom iz B-DNK u A-DNK i obrnuto. A-DNK je 23% kraća od B-DNK, a DNK za ciklus skupljanje /širenje ide zajedno sa ciklusom protein-DNK stiskanje/ oslobađanje za generiranje pokreta naprijed koji pokreće DNK u kapsidi.
U eksperimentalnoj biofizici, aktivnost molekulskih motora se posmatra sa mnogo različitih eksperimentalnih pristupa, a među njima:
Metod fluorescencije: transfer fluorescentne rezonantne energije (FRET), koja je u korelaciji sa fluorescentnnom spektroskopijom (FCS), ukupne unutrašnje refleksije fluorescencije.
Magnetska makaze mogu biti korisne za analizu motora koji rade na dugim komadima DNK.
Eho neutronskog spina spektroskopija se može koristiti za posmatranje kretanja na vremenskopj skali nanosekundi.
Optičke makaze (ne treba ih miješati sa molekulskim) su dobro pogodne za proučavanje molekulskih motora zbog njihove izvorne konstante.
Tehnika raspršenja: praćenje čestica se bazira na tamnom polju ili mikroskopiji interferometrijskog rasipanja (iSCAT)
Metodi jednostruke molekulske elektrofiziologije mogu se koristiti za mjerenje dinamike pojedinih ionskih kanala.
Koristi se mnogo više tehnika. Kako se razvijaju nove tehnologije i metode, očekuje se da će znanje o prirodnim molekulskim motorima biti od pomoći u izgradnji sintetsih nanomotora.
Nedavno su hemičari i oni koji su uključeni u nanotehnologiju počeli istraživati mogućnost stvaranja molekulskih motora de novo. Ove sintetički molekulski motorI trenutno pate od mnogo ograničenja koja usporavaju njihovu upotrebu u laboratorijskim istraživanjima. Međutim, mnoga od ovih ograničenja mogu se prevazići kao i razumijevanje hemije i fizike na povećanju znanja om nanoskalama. Sistemima kao što su nanokola, a ne tehničkim motorima, su ilustrativni primjeri nedavnih napora prema konstrukciji sintetičkih nano motora.
^Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN978-9958-9344-8-3.
^Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN9958-9344-3-4.
^Smith DE, Tans SJ, Smith SB, Grimes S, Anderson DL, Bustamante C (oktobar 2001). "The bacteriophage straight phi29 portal motor can package DNA against a large internal force". Nature. 413 (6857): 748–52. doi:10.1038/35099581.Provjerite vrijednost parametra |doi= (pomoć). PMID11607035.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Harvey, SC (2015). "The scrunchworm hypothesis: Transitions between A-DNA and B-DNA provide the driving force for genome packaging in double-stranded DNA bacteriophages". Journal of Structural Biology. 189: 1–8. doi:10.1016/j.jsb.2014.11.012. PMID25486612.