Mehmed Hafizović (Potočari, 13. januar 1957. – Ašpilje u okolici Kladnja, 2. maj 1994) bio je nakšibendijski šejh i komandant jedinice "Šejh Hasan Kaimija" koja je djelovala u sastavu 1. muslimansko-podrinjske brdske brigade Armije RBiH.
Rođen je 13. januara 1957. u Potočarima kod Srebrenice od oca Kasima i majke Hane.[2] Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1978. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA, postao je imam u Malom Zvorniku čime je preuzeo funkciju glavnog imama za valjevsko-kolubarsko-užički kraj u Srbiji.[3]
Početak rata zatekao ga je u Malom Zvorniku. Sa džematom je ostao više od mjesec dana pod teškim uslovima. Među posljednjim izbjeglicama izbjegao je u Mađarsku, a potom u Hrvatsku gdje se uključio u rad sa izbjeglicama.[4] Po povratku u Bosnu, uključio se u redove 1. muslimansko-podrinjske brdske brigade. Najprije je imenovan za pomoćnika komandanta za moral, a potom za savjetnika za vjerska pitanja. Ubrzo je u okviru brigade osnovao jedinicu "Šejh Hasan Kaimija", čiji je postao komandant. Poginuo je 2. maja 1994. na dužnosti pomoćnika komandanta bataljona za moral, tokom akcije u rejonu Ašpilja na kladanjskom ratištu kada je nagazio na minu.[1] Pokopan je na mezarju Goli Brijeg u Tuzli. Zlatnim ljiljanom, ratnim prizanjem, posthumno je odlikovan 1996.[4] Iza njega su ostali žena i dvije kćerke.
Ime Mehmeda Hafizovića nose tekije u Kraljevićima,[5] Redžićima u Donjoj Kamenici,[6] Olovu[7] i Živinicama,[8] kao i džamija u Vasićima u MZ Simin Han.[9] U tekiji u Kraljevićima tradicionalno se 2. maja, na dan pogibije Mehmeda prouče mevlud i tevhid. Medžlis Islamske zajednice Zvornik izdao je 2009. knjigu Ediba Kravića Riječ imama i šejha šehida Mehmed-efendije Hafizovića – vazovi, dersovi, hutbe.[10]
Reference
Vanjski linkovi
