Max Scheler (München, 22. august1874 - Frankfurt na Majni, 19. maj1928) bio je njemačkifilozof. Bio je učenik R. Euckena, poslije, jedan od najistaknutijih predstavnika fenomenologijske škole E. Husserla, profesor u Kölnu i Frankfurtu. Husserlovu fenomenologijsku metodu prenio je na područja etike, filozofije kulture i religije, sociologije znanja itd., razvivši značajnu fenomenologiju zrenja bîti i vrjednota. Fenomenologija je za Schelera stav duhovnoga zrenja koje se treba razlikovati od običnoga promatranja zato što je predmet u aktu duhovnoga zrenja dat kao što on uistinu jest, a ne po svojim empirijskim datostima. Fenomenolog mora istupiti iz svoje svakidašnje životne situacije kako bi, oslobođen svih kontingentnih određenosti, mogao zahvatiti samu stvar u njezinoj bîti (fenomenologijska redukcija). Fenomen se tako konstituiše u području između predmetâ zrenja i čovjekovog stanja prilikom njihovog iskušavanja. Ta korelacija predmeta i svijesti daje samu stvar, odnosno njezinu bit. U svom glavnom djelu Formalizam u etici i materijalna etika vrednota (Der Formalismus in der Ethik und die materiale Wertethik, 1913) svoju etičku poziciju skicirao je razlikujući nauk o vrednotama, nauk o osobi i nauk o supripadnosti vrednota i osoba.
Utjecao je na razvoj savremene etike i aksiologije, a njegov utjecaj posebno je vidljiv u djelu N. Hartmanna. U svom glavnom djelu Formalizam u etici i Materijalna vrijednosna etika pobija Kantov formalizam.
Djela
Formalizam u etici i materijalna etika vrjednota (Der Formalismus in der Ethik und die materiale Wertethik, 1913
Transcendentalna i psihološka metoda (Die transzendentale und die psychologische Methode, 1900.)
Genij rata i njemački rat (Der Genius des Krieges und der deutsche Krieg, 1915.)
O vječnome u čovjeku (Vom Ewigen im Menschen, 1921.)
Bit i forme simpatije (Wesen und Formen der Sympathie, 1923.)
Spisi iz sociologije i nauka o svjetonazoru (Schriften zur Soziologie und Weltanschauungslehre, I–IV, 1923–24.)
Problemi sociologije znanja (Probleme einer Soziologie des Wissens, 1924.)
Forme znanja i društvo (Die Wissensformen und die Gesellschaft, 1926.)
Položaj čovjeka u kozmosu (Die Stellung des Menschen im Kosmos, 1928.).[1]
