Šire područje je pripadalo srednjovjekovnoj župi Trstivnici. U 14. i 15. stoljeću Sutjeska i obližnji dobro utvrđeni grad Bobovac postaju najsnažniji centri kulturnog života srednje ili tzv. Gornje Bosne, sa specifičnim intenzitetom, stilskim i regionalnim karakteristikama.
Postoji pedesetak podataka koji spominju Sutjesku kao mjesto u kojem su vladari obavljali svoje službene dužnosti. O izdavanju pisanih isprava službenog značaja govori se u 28 dokumenata, u 16 o posjetama diplomatskih predstavnika, 8 o građenju, rušenju, zasjedanju vijeća, smrti kralja i franjevcima. U 18 dokumenata spomenut je vladarski dvor kao rezidencija i naše stono misto.
U osmanskom defteru (popisu) iz 1469. godine navedeni su pazar i manastir Sutiska u nahiji Bobovac. Posljednji dokument iz Sutjeske je iz 1480.godine.[2]
Vladarski dvor u Kraljevoj Sutjesci nalazi se takođe u naselju. Sagrađen je u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića, u prvoj polovini ili krajem prve polovine 14. stoljeća. Uz dvor se razvilo i manje varoško naselje, a podignut je i Franjevački samostan sa crkvom. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine[2] Nacionalni spomenik čini kompleks kraljevskog dvora i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području, koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Godine 1977. izvršena je konzervacija zidova ostataka palače i crkve.